Marketing
Darovi
Stvarno, ni tri mjeseca nakon i ne mogu se uopće sjetiti rođendanskih poklona. Pamtim samo dvije stvari i obje skroz neobične. Prva je osjećaj radosti kad sam našla tvoj objektivno/subjektivno zapis. Taj mi je još uvijek (zapis) jednako nerazumljiv i sigurna sam da mi nikad nisi napisao ništa tako bezvezno, filozofski dobokoumno nešto. I onda sam se ja tome, takvome, skroz hladnom na dodir i bezukusnom ipak neviđeno obradovala. A razmaženo sam navikla na puno bolje. Samo da znaš, ne čudi to samo tebe. Onda se osim tog osjećaja sreće živo sjećam i jednih naušnica, svaku čine dvije male bijele plastične kuglice nanizane na nekakvu žicu. Na celofanu pakiranja je još pisalo da koštaju CIJENA =9,00 kuna. Priča s kojom su krenule u avanturu nije ništa prema onoj koju su napisale u međuvremenu.
Sve druge stvari sam zaboravila već nakon par dana, one darove reda-radi, iz običaja ili interesa i slično. Iako je zacijelo među njima i ponešto iskoristivo, teško ti može značiti išta od ljudi prema kojima si ravnodušan ili ih oduvijek želiš izbjegavati. Bit će da je ipak najvažnije od koga nešto bude :)
Pa kad sam se već tako izjasnila o tvojem teškom filozofiranju, mogu ti odmah i reć' da sam i sama umarala svoj mozgić promišljanjem :) Nakon tvojih "stvari koje čovjek ima da ne treba". Lako je sa stvarima. Ne znam naime kako je to s ljudima. Kad imaš, zaista imaš nekoga, a da ga uopće ne trebaš. Možda je zgodno, a možda nije ni malo. Ali upakiraj čovjeka samo tako i pokloni ga drugom djetetu... Moglo bi se o tome napisati lakih stihova.
Post je objavljen 30.05.2016. u 21:37 sati.