napisat ću ovo ili ću na dupe progovorit...
temo negdje krajem '91. u rijeci se dogodio "bedem ljubavi"... sjećate se, zar ne?
i kaže moja teta - ide na okupljanje, prosvjed, što li...
ja doma, s trbuhom do zuba, pitam je - zašto? pa mali dražen ima tek 10 godina, što ćeš ti tamo? kakve veze ima to s tobom ili s njim?
rekla mi je - kakve veze ima koliko moj sin ima godina? sinovi mojih prijateljica su u vojsci, idem s njima, a i ja sam mama, i moj će sin jednom možda bit u situaciji kada treba pomoć...
naravno, shvatila sam, ali valjda ti treba netko to RIJEČIMA IZGOVORIT da shvatiš pojam solidarnosti...
i bilo me sram što ja nisam išla...
a danas...
ni ja zapravo nemam više veze s kurikularnom reformom...
moja se kćer odškolovala, ali ići ću na prosvjed 01.06., iako to nema veze samnom...
ići ću da bi se moja kćer mogla vratiti u svoju zemlju pošteno za kruh zaraditi, umjesto da tuče radne sate u nekoj njemačkoj...
ići ću radi njene djece, koja zaslužuju kvalitetno obrazovanje, onakvo kakvo smo mi imali...
ići ću, radi svih onih mladih ljudi, koji se tek trebaju odškolovati da bi mogli izgraditi svoju budućnost u ovoj maloj lijepoj našoj, koja niti blizu nije onakva kakvu smo željeli i zamišljali...
razmislite...
padat će kiša, neće biti ni zgodno ni komotno, ali razmislite...
jednom će i vama trebat pomoć, ali ako bude padala kiša, tko će stati uz vas?
napisala
Sanja Jakšić
16 min ·
Post je objavljen 30.05.2016. u 08:36 sati.