Pregled posta

Pred kraj jednog poglavlja

Evo, stigla je tridesetica na vrata i baš mi je drago. Ljeti živnem, dobim nadu i snagu za nove stvari.
Približavam se kraju ove vrste putovanja, što s poslom, što sa školovanjem i trebam još samo malo izdržati. Posla imam k'o u priči, no tješi me da je to samo još dva tjedna.

Što sam naučila?

Ove godine naučila sam mnogo toga i to najboljim, a ujedno i najtežim putem- na svojoj koži. Najvažnije od svega što sam naučila je da ne možemo pobjeći onom što je naša individualna dužnost i da trebamo širiti svoju svijest prema drugima i pomagati im koliko nam oni to dopuštaju. Paralelno s tim naučila sam da ne možemo, ne trebamo i ne smijemo voditi tuđe bitke, koliko god se radilo o bitnim stvarima i bitnim nam ljudima. Uz tu spoznaju shvatila sam da se moram okrenuti prema sebi i ići za stvarima koje mi čine dobro i kojima stremim makar se one smatrale suludima nekome s kime sam okružena. Ovdje se radi o mom izboru, mom životu i mojem usmjerenju i tu sam se odlučila založiti za sebe.

Moje odluke

Među odlukama koje sam donijela jedna je da prestajem raditi posao koji sam dosad radila, i to iz više razloga. Radim s osobom koja ima posebne potrebe što znači da energija ide na drugo ljudsko biće i tu nema čiste automatike već puno ulaganja, čeličenja živaca, rad na strpljivosti, oprez u reagiranju (što mojem, što osobe s kojom radim) i priroda posla traži moju potpunu budnost i konstantno poticanje druge osobe. U početku mi je bilo jako teško jer sam i sama bila u strašnom životnom periodu i trebali su mjeseci i to uistinu mislim dobar broj mjeseci da počnem doista uspjevati u tome što radim na način na koji sama smatram da trebam uspjevati, a to ne znači ispunjavanje nekakve forme koja se zahtjeva u opisu posla već davanje sebe u taj posao.

Kroz ovaj posao sam jako puno naučila, jako puno dobila (nadam se da sam na kraju i puno dala) i ono što je izuzetno važno- duhovno sam napredovala jer sam imala direktnu priliku raditi na svem onom što mi ne uspjeva i na čemu trebam raditi da bih se digla na iduću stepenicu. Nakon što sam uspjela početi ostvarivati svoju zbiljsku misiju na tom poslu, došla sam do faze u kojoj moje sposobnosti, ono što ja mogu dati iz sebe i u čemu mogu pridonijeti su posve izrealizirane za taj specifičan slučaj i nemam više što dati. To je moj unutarnji, duhovni razlog zašto završavam.

Onaj drugi razlog, vanjski, materijalni je da bi da nastavim s tim konkretnim poslom i dalje stajala na mjestu, van svoje struke, van mogućnosti nadograđivanja, s jako malom plaćom s kojom se osobno ne mogu pomaknuti s točke "gdje je zapelo u mom životu" jer me financijski ne vodi dalje od sobe u kojoj živim već 23 godine.

Iz gore navedenih razloga, nakon dosta borbe u početku, jer- borba je trajala uistinu mjesecima, borba mojih živaca s okolnostima, mojih tada nastalih stanja s tim okolnostima, sa čitavom slikom koja me okruživala, borba sa sustavom koji se kosi s time kako ja mislim da sustav treba funkcionirati i moja borba za to da se razvijem daje, pala je odluka da ja trebam otići s tog mjesta pa i pod cijenu ne imanja nikakvog posla. Na to kakva je situacija izvana ne mogu utjecati, na to kakva je iznutra mogu djelomično utjecati i smatram da je ona iznutra barem donekle popravljiva i provediva pa sam se odlučila za njom voditi.
Naravno, u uskoro novonastalim okolnostima dolaska na burzu (ionako mi ističe ugovor, da netko ne pomisli da napuštam započeto i dajem otkaz) pokušati ću naći nešto drugo čime bi ispunila svoju moralnu potrebu za odgovornošću i samouzdržavanjem.

Smatram da sam dala sve od sebe u mogućnostima koje sam imala, sve od sebe za sebe- da naoko protiv sebe idem na daljnje školovanje koje me koštalo novaca koje nemam i da sam dala sve od sebe u mogućnostima i okolnostima koje sam imala osobi s kojom sam radila.
Tim stavom priča o mom dosadašnjem poslu završava, a tako i prijave za taj vid posla (pod tim uvjetima).

Odluka druga


Nadalje...odlučila sam slijediti svoju unutarnju želju da idem u Indiju i ako mi se na bilo koji način pruži prilika da odem ove godine (a ako se tamo trebam naći, prilika će se pružiti jer oni koji me znaju već mi žele financijski pomoći da se to ostvari), ja ću otići u Indiju.
To nije hirovit razlog nastao iz nekog suludog ili impulzivnog momenta, već dio mog Puta kojem sam se odlučila prepustiti, a koji će se tamo odviti ako je Svevišnja Božanska Osoba to tako namijenila i ako moj put učenja treba ići u tom smjeru.

Praktičan razlog je i to što u sadašnjim okolnostima u kojima sam nesituirana, sama, uskoro bez posla i obaveza imam mogućnost mjesec dana biti tamo, što u nekoj drugoj situaciji- uz nekakav stalan posao i time veće obaveze ne bi bilo izvedivo.
K tome mislim da bi sada bilo pravo vrijeme, kada sam dobila određene uvide i nešto znanja, da te uvide i znanja provedem u praksu i produbim na mjestu koje je namijenjeno njihovoj realizaciji.

Štogod tko mislio o mojoj želji da posjetim Indiju u situaciji u kojoj jesam- da nisam financijski u mogućnosti, ja sam spremna to nadići sa samom tom željom i vjerom da ako trebam biti tamo, da ću biti, i otvorena sam za tu mogućnost.

Zaključak globalni

Zaključno sa svim tim, spoznala sam na dubljoj razini da smo svi mi Pale sam na svijetu okružen mnogim ljudima, ali za sebe se moramo sami izboriti, sebe sami moramo zbrinuti i razviti jer to neće nitko drugi.

Nikom drugom naše bitke nisu bitke, a kamoli važne, nitko drugi nije u našoj koži i ne dijeli naš svemir onda kada ga mi slažemo, rušimo i opet sastavljamo. A opet, tako sami u svemu tome nikada nismo sami jer tu su brojni naši asistenti, učitelji, na kraju naši prijatelji i prijatelji naše duše i mi opet svi zajedno plešemo ovaj zemaljski ples znajući da smo djeca nečeg puno većeg.

I tu bih stala za sada, sve bitno je rečeno.



Post je objavljen 29.05.2016. u 14:40 sati.