Evo jebeno ne kužin zašto su ljudi toliko sjebani po pitanju veza i odnosa i kako je moguće da u cijeloj toj priči ja imam problem.
Zove me nekidan pevaljka i pita me jesan se zaljubila i ja kažen nisan pa vidi koliko stresa na poslu pa još da se i stresiran zbog ljubavi.Već dva dana besciljno lutam u potrazi za postom di san napisala kako taj osjećaj mora izgledat istovremeno fascinirajuće i frustrirajuće i kako istovremeno zarobljava i oslobađa.Zapravo imaš svu slobodu da se vežeš za nekoga,a da pritom ne izgubiš vlastitu slobodu.Najgore je kad ljudi ulaze u takve relacije iz krivih razloga.Iz razloga zbog drugih,ne zbog sebe.
Zašto bismo išta na ovom sebičnom svijetu radili zbog drugih prije nego sebi.Pogotovo ono što ne želimo sebi,ono u čem se ne vidimo.Zašto bismo ulazili brzinski u odnose,zašto bismo inzistirali na onome u što nismo sigurni.Neće život pobjeći zato što mi guramo svoj ritam.Zašto za promjenu ne bismo preispitali sebe i pokušali shvatiti što nam je uistinu potrebno.Da se razumimo niko ne triba kurac dok postoje vibratori.
U veze i korelacije ulazimo jer nam treba duša,treba nam emocija.Sve drugo je samo nadogradnja tome.Kada se zaletimo dok shvatimo već je kasno,našli smo se u odnosu iz kojeg nam je teško izaći,a zapravo smo shvatili da to nije ono što smo htjeli,a osoba pored nas i nije tako loša,samo nije ono što nam treba.I onda biramo alternative da poštedimo druge razočarenja,da poštedimo sebe plačanja greške koju smo si sami nametnuli.I živimo u laži iz čistog straha.
U redu je da shvatimo da to nije to što smo htjeli,u redu je da se predomislimo,ali moramo biti jednako spremni prihvatitit to kao što smo ušli u sve to.Zparavo ne ulazimo spremno u to,ulazimo ishitreno,prepuštajući lagodi da nas ponese iako ništa na ovom svijetu nije lagodno i sve ima svoje prednosti i mane.Zaista se ponašamo glupo kad su u pitanju osjećaji.Često puta smo posesivni i mislimo da ne postoje drugi ljudi u životu osim nas.Željni smo kontrole,a sami je preziremo.Nekidan šefici govorin kako neman momka i nisan ga imala i ne tražim ga i ne smatram da propuštan "velike stvari" if you know what i mean.Ona je prva osoba koja mi je rekla u pravu si.Da se razumimo žena ima dva braka iza sebe 3 djece nekoliko momaka i svašta nešto.
Koja je poanta da ulaziš u nešto samo zato jer svijet to od tebe očekuje.Jesam li možda trebala umrit prije 15 godina jer je to svijet očekivao za mene?
Zašto je toliko teško živiti svoj život i skoncentrirati se na sebe.Danas se ljudi ionako žene s 30,a osim toga ni brak više nije popularan,jer su odnosi prepuni nepovjerenja i ljudi su isfrustrirani samom činjenicom što brak danas predstavlja.
Zapravo ne znam kad se dogodio taj povijesni moment da se ljudi žene iz ljubavi,jer oduvik su se brakovi sklapali isključivo i samo iz koristi,ljubav je dolazila kasnije.
Kad si siguran tj kad si osiguran.Kad si se pobrinuo za svoju egzistenciju,kad je osoba pored tebe također osigurala sebe onda tek ima smisla odlučiti se da taj konačni korak,jer htjeli mi ne htjeli stvar je povjerenja i sigurnosti,ništa više.
Besmisleno je biti dio toksičnog odnosa di se nalaziš vječno u pat poziciji i di te netko konstantno kontrolira.Nije to baš teško za shvatit,bar meni.Dovoljno mi je da znam što trenutno ne trebamu u životu.Opet s druge strane neki ljudi su ovisni o pripadnosti,ovisni o kontroli,potreban im je privid ljubavi.Ljubav nije da znaš gdje se netko nalazi u svakom momentu,nije dnevni rezime događanja,nije činjenica da skupa provodite svaki slobodni i neslobodni trenutak.Ljubav je ponekad da preskočite taj trenutak jer vam se neda iz kreveta pa cilu večer provedete na slušalici,ljubav je ponekad samo razgovor.Trenutak kad se sjetiš nekoga,ne nužno da ga moraš vidit.Da bismo voljeli ponekad trebamo nedostajanje.Trebamo se makniti od svakodnevne ovisnosti.Veze na daljinu nisu strašna stvar,pola svijeta tako živi i traje i funkcionira.Jeste primjetili da ste bolji s nekim ljudima koje vidite dva puta godišnje za razliku od nekih koje vidite svaki dan.
Ljubav nije ovisnost.Ljubav treba mjeru.Ljubav treba prostora da raste.Pa čak i pod cijenu samoće.Znam da je to apsurdno večini,ali iskreno zapitajte se biste li više voljeli slobodu ili robiju.Ljubav može oboje,ali što vama više odgovara.Ja osobno volim slobodu,trebam slobodu.Ako ću već jednog dana biti s nekim bit ću bez da mijenjam ovaj svoj ludi raspored,bez da mijenjam posao,bez da mijenjam ljude,bez da sebe mijenjam negativno.Ne želim umanjivati sebe,želim rasti u odnosima.To je na kraju krajeva najbitnije,evaluacija.
Želim voljeti onako kako znam,ne onako kako drugi misle da bih trebala.
Uživajte u nedilji ljudi moji i volite na svoj način,ne onako kako društvo kaže da bi trebali.Puno je lažnih ljubavi,a samo vi znate je li vaša iskrena i prava
Post je objavljen 29.05.2016. u 08:45 sati.