- bok! kak se zoveš? -
- Jusuf - potiho
- kaaaaako? -
- Jusuf -
- ma, daj, kakvo je to smiješno ime, hahaha! ja se zovem Iva. kaj radiš ovdje u Ježevu? -
- čekam -
- što čekaš? -
- čekam da me prime u azil. -
- gdje? -
- tu unutra je prihvatni centar, azil. -
- a što ti je to azil? -
- to je smještaj, sklonište za nas izbjeglice. -
- ti si iz bjeg lica? a, što ti to pak znači? -
- znači sam morao pobjeći iz svoje zemlje, jer je tamo rat. -
- raaaat! aaaaaa, to je ono kad se dečki igraju s puškama! -
- kod nas se ne igraju. imaju prave puške s mecima koji ubijaju, topove i granate koje su mi uništile kuću. -
- zato si došao kod nas? -
- da, morali smo pobjeći i tražiti neko mirno mjesto za život. -
- a zašto nemaš cipele? -
- nisam ih stigao uzeti. -
- a gle, moje, nove, jesu ti lijepe? -
- aha! -
- imaju zlatne mašnice, kupila mi je mama. -
- moja mama nije uspjela proči granicu. -
- granicu? kakvu granicu? -
- svaka zemlja ima svoju granicu, i na svakoj granici su puštali samo nekoliko izbjeglica. pustili su mene i brata, ali mamu nisu. -
- ti si sada sam, bez svoje mame? -
- da. -
- a gdje ti je brat? -
- otišao je u centar za azil moliti da nas prime, gladni smo i umorni od hodanja. pričekali bi tu mamu da dođe. -
- jako si prljav i odjeća ti je poderana. jesi ti bolestan? - naglo se pomakne od njega
- nisam, samo sam jako umoran. treba mi ktrevet i topla voda da se operem. -
- a, zašto si tako crn? izgledaš mi drugačije od nas. hoće ti se to oprati s kože? - gleda ga sumljićavo, ispod oka
- to je moja prirodna boja kože. u raznim krajevima svijeta djeca imaju različitu boju kožu. nismo svi isti. ali sam ja isto dijete kao i ti.
prije rata išao sam u školu, igrao se s prijateljima, imao igračke i radio sve ono što i ti radiš sada. -
- sigurno mi nećeš ukrasti moj novi mobitel? - vadi ga iz džepa - gle kak je krasan, ima roza maskicu, i sve. -
- neću ti ništa ukrati. nisam došao krasti. došao sam jer sam morao bježati od nevolje i tražim pomoć. -
- hm - promatra ga u oči - dobro! hoćeš lizalicu? - nudi mu - možemo se igrati skupa dok čekaš brata. -
- može. hvala ti! -
kako je potrebno,
prije same prezentacije interaktivne slikovnice
" Kućica u Ježevu "
čiji je cilj,
kroz jednu priču o likovima iz šume:
vuku, medi, lisici i svinji
kojima dolazi jež, čudan bodljikavi stvor
" kao bor ",
te ga oni,
svaki kroz svoj lik,
definiran određenim osobinama karaktera
i svojom osobnom predrasudom
ne prihvaćaju i ne žele u svojoj šumi,
ali, kroz interakciju i razgovor s njim
polako uspiju razbiti tu svju predrasudu,
razvoj tolerancije i uklanjanje predrasuda,
grafički dizajneri iz Centra za Mirovne studije
zamolili su me da na djeci prihvatljiv način
približimo te pojmove:
izbjeglica,
azil
azilant
kako postoje, meni dva poznata i primjerena način
na koji bi se to moglo,
jedan je:
vođeni razgovor
u kojem bismo s djecom razgovarali o toj temi,
a drugi je igrokaz
u kojem bi na licu mjesta
kroz mali prikaz dva lika
dočarali,
ali i objasnili im o čemu se točno radi,
pokušala sam uživiti se u njihove uloge
i ispričati tu priču
kako bi je svatko razumio.
imam samo jedan problem.
profesionalno, ja sam vrlo ograničena,
jer radim s mališanima, predškolskom djecom,
a slikovnica je vrlo složena i namijenjena većem, školskom uzrastu,
te mi se, neprestano čini kako je moj pristup vrlo infantilan,
pa se pokušavam prisjetiti sebe u toj dobi,
a, kada sam ja bila školarac,
u našoj je zemlji taman buktao rat,
te nama te teme nisu bile strane,
mi smo jako dobro znali što su to izbjeglice,
iako, ove naše izbjeglice nisu imale različitu boju kožu,
neki su bili druge vjere,
neki su drugačije govorili,
čudno se oblačili,
no, nas djecu to nije sputavalo.
ne sjećam se da smo imali neku vrstu predrasuda prema njima, u tom smislu.
kako sam i sama, neko određeno vrijeme bila izbjeglica,
i tu sam stranu osjetila na svojoj koži,
ovaj mi je projekt vrlo zanimljiv,
važan,
pa i srcu drag.
sviđa mi se kako su slikovnicu osmislili,
dizajnerski, slikom i riječju meni je izvrsna,
a ima i taj interaktivni element,
što će, nadam se, djeci biti posebno zanimljivo.
uložen je veliki trud
i samo se nadam
da bum svoj dio posla kvalitetno odradila.
eto,
toliko za sada,
slijedi izvještaj,
nakon odrađena posla,
kojeg
nikad dosta,
pogotovo kad se radi o onoj vrsti
koju najviše volim.
Post je objavljen 28.05.2016. u 08:24 sati.