More je utroba budnosti,
beskraj bez početka,
Venerina kolijevka
i kalež pun kapi vremena.
Prebirem po uspomenama,
sjaje sutoni ljubavlju zasluženi
i noći konačne kao kobalt
na beskonačnom svodu svemira,
na stazama naših prolazaka
obalom oceana snova
pričin odsutnosti sunca.
Svanuće izranja iz dubina,
Rovinj još spava
vidim dva poroda sunca,
umnoženu ljepotu
dolazećeg dana.
Probuđen vremenom,
u odori boje vjenčanice,
iz lazura noći,
izranja prostor.
Sklapaju se oči neba,
galebi klikću zornicu,
more šumi budnicu,
a svjetlost na obzoru
iscrtava akvarel života.