Što to imaš zajedničko sa ulicom kroz koju prolaziš, pitala sam se okrznuvši je samo pogledom dok je prolazila kraj mene. Istu prazninu – točnije pustoš, napuštene podeste pod prozorom gdje su nekad cvjetale girlande, odjek nedolazećih koraka u tvojim očima ispražnjenim poput prozora iza kojih više ne stanuje nitko.
Što te to presreće pa se činiš kao pokradena vlastitom ohološću, možda kapricom, negdašnjim prohtjevima – tim tako dobro prokrvljenim sigurnostima kojima napajamo kasnija kajanja. U što si to zagledana dok prolazim kroz tvoje oči kao kroz prazna vrata čiji ključ još čuvaš pod lončanicom ispred nepostojeće kuće.
(stari tekst: pogled u oči jedne prolaznice, impresija)
Post je objavljen 28.05.2016. u 01:34 sati.