Kako mi se čini, a samo sam vrlo površno pratio, možda najvažnije u priči o kurikularnoj reformi nije sam papir, nego što se zaista velik broj ljudi, stotine njih, prosvjetara, uključio. Da se pokrenula neka socijalna energija, želja i volja da se nešto mijenja nabolje. To je tipičan primjer, gdje je proces važniji od samog rezultata.
Ta energija je vezana uz termin, koji sam skovao 1990-ih: "društvenotvornost" (nasuprot famoznoj "državotvornosti"). O tome se ovdje radi: kakvo će biti društvo, kakve društvene strukture, navike, mentalitet... O tome tko će sudjelovati, usmjeravati, određivati ciljeve, pretakati društveno u političko, kontrolirati.
Desno civilno društvo je u ofanzivi od jeseni 2012. (bijesni napadi na zdravstveni odgoj, u koje se i Hrvatska biskupska konferencija direktno uključila, kampanjom laži).
Ova grupa je s probuđenom socijalnom energijom izvršila diverziju slijeva, na koju sad desni, koristeći političku vlast i metode javnog zagovaranja (public advocacy, što se studira na Bogoslovnom fakultetu), bijesno kidišu.
To je "rat kultura" ili bolje "kulturna borba" (Kulturkampf). Desni su mnogo jači: na svojoj strani imaju puno bolju organizaciju, podršku moćne RKC, odličnu povezanost s političkim strankama koje su sada na vlasti, ukorijenjenost u društvu.
Lijevi pak ne mogu računati na političare (prethodna vlada je već bila dovela klerikalca za ministra znanosti), nemaju jaku infrastrukuru, međusobno su podijeljeni (na liniji liberali-socijalisti i drugima), nemaju ukorijenjenost u građanskom društvu (velika većina malograđana i dalje će dizati fine noseve nad idejom društvenog aktivizma), udrugaštvo je pojelo društveni pokret, te gube buduću podršku odlaskom mladih ljudi, većinom onih aktivnih, obrazovanijih, otvorenog duha, u inozemstvo.
Sve ide po očekivanjima. Gerilci će biti raspršeni. Narod je protiv njih a građani cinični i pasivni, pa nemaju nikakve šanse prerasti u partizane. Za nekoliko mjeseci, nitko se ni njih ni ove teme neće sjećati.
Post je objavljen 27.05.2016. u 10:44 sati.