Da si skratim vrijeme, ponekad, pročitam kolumnu jedne žene, žene koja za sebe kaže da je glumica, spisateljica, redateljica. Ista ta, nedugo je postala majkom pa od tada; u biti još od kako je zatrudnjela, piše kolumne vezane isključivo za svoje stanje. I tako, pročitam jučer njen uradak, i nasmijem se, i zgrozim se pomalo, ponajviše se začudim. Naime, dijete ima pet mjeseci, dijete je na cici, ona , znači, doji. I apsolutno nemam ništa protiv cica, dojenja i života, ma nemam ništa protiv ničega. No, ne razumijem dio gdje nam ona priča o tome kako nema vremena, kako sad tek razumije svoje prijateljice sa djecom. Priča nam o koordinaciji sebe u svijetu i sebe kao majke. I u jednom dijelu opisuje kako joj zvoni telefon, zove ju neki direktor/menažder/tkolijevećbio a ona se javlja i govori " ne mogu sada, dojim "
E, tu je moj upitnik nad glavom, poveliki upitnik.
Zašto bi bilo potrebno govoriti što trenutačno radimo, zašto je potrebno "pravdati" se u momentu kada smo se javili na taj poziv?
Realno, svi mi svašta radimo tokom dana. Pa zar ima potrebe da , nakon što smo uzvratili na propušteni poziv, pjašnjavamo kako smo upravo :
- srali
- pišali
- mjenjali uložak/tampon
- prali pimpek
- čohali guzicu
- mazali šupak kremom za hemiće
- partneru pružali oralni sex
- sexali se
- masturbiramo
Ok, zvonio ti je tulifon, javila si se baš u momentu dok tvoje dijete jede ; zar je potrebno to pozivatelju govoriti?
Joj sorkač, ne mogu sada - dojim!
Ili se nemoj javiti pa uzvrati poziv ili se javi, ukoliko je izuzetno bitno javiti se, pa fino reci : " ne mogu upravo sada, javiti ću se "
Šta koga briga šta mi u datom momentu radimo.
Naglašavanje onoga što radimo u svojoj intimi je čisto traženje pažnje i skretanje te iste pažnje na sebe.
Nemali broj puta sam radila kojekakve stvari i dijela, a s drugom se rukom javila na mobitel; i nikada nisam govorila što baš sada radim. Ne zato jer me sram već zato što to spada u moju intimu.
A gospođa koja je napisala tekst koji ja sada "analiziram" prvenstveno se jada kako su njoj bile čudne njene prijateljice i njihovi postupci, a sada, sada i sama radi apsolutno sve isto i/ili još "gore" ; nabija svakome na nos svoju intimu. Za koju će se onda truditi da bude samo njena te pisati žalopojke kako ju se razvlači po novinama.
E pa, dragi moji, pa ne može se biti i jeben i pošten.
Uživajte u intimi vlastitih glava i misli; jer nitko sem nas nije kriv kada se rasprostre u bespućima javnosti!!!
Osim ,ukoliko vam odgovara da svatko zna jeli vam pica obrijana, imate li prišteve na guzici, dlake na bradavicama, i ukoliko vas veseli da su to javne stvari; onda ih iznesite van. No, za takvo što morate biti čvrsta persona, sigurna u sebe i svoje ja. Jer ostatak svijeta jedva čeka da vas razapne!
Post je objavljen 25.05.2016. u 08:16 sati.