Marketing
33. Oslobođenje - Zrakoplov
Budim se zavaljen u veliki meki crni trosjed na posebnom terminalu zrakoplovne luke koji se koristi za privatne letove visokog prioriteta. Dugi boravak u odvojenoj stvarnosti napunio je moje energetske vrtloge. Magija u meni sada je potpuna, a tijelo se još postepeno oporavlja.
Stakleni strop kroz koji dopire jutarnje svjetlo nastavlja se na stakleni zid koji me dijeli od parkiranih zrakoplova, uzletnih pista i mliječnobijeloga neba. Iznad mene lete crne ptice. Jato se skupi u kuglu, zakratko razbije formaciju pa još dvaput ponovi isto.
Magija signala uvijek ima značenje, ali danas nije dovoljno jasno za pokrenuti smisleno djelovanje. Najradije bih skinuo odijelo i poletio s njima, iskustveno razumio to što mi žele reći, neometen zvukom snažnih motora kao ni one, ali to bi izazvalo daljnji incident...
Dezerter lagano otvorenih usta spava lijevo od mene. Ispod njegovih nogu je koferčina, a do njega leži skoro poluprazna boca Daniel'sa i veliki srebrni križ za koji kaže da ga je otuđio u Westminsterskoj opatiji, kamo je bio pobjegao užasnut krajem konferencije. Nisam uvjeren je li to istina, ali njegov bizarni suvenirski humor činjenično blista između nas.
Kasno navečer vratio sam se u hotel, ali njega tamo više nije bilo. Odjavio sam sobu, pokupio stvari i pronašao ga u kafiću zrakoplovne luke. Trusio je žestoko i depresivno tugovao nad sudbinom koja me dovela da mu upropastim konferenciju. Umorna je konobarica morala poslušati sve o njegovom jadu, ali se pristojno smješkala sve do kraja radnog vremena jer je iza svake narudžbe ostavljao izdašnu napojnicu.
Rekreativni alkoholičar još je prvim danima proljeća odlučio prestati piti, ali umjetnički nesporazum otvorio je bocu koja je mjesecima ležala u tišini.
Prije nego li sam zaspao, iznio je nekoliko zajedljivih opaski u vezi jučerašnjeg debakla. Odšutio sam na te zle rečenice i zaspao neograničen negativnim konceptima, a on je pošao kupiti bocu. Iako je finale pošlo ponešto ukrivo, potrebno je ostati staložen, odmaknuti se od prošlosti i hrabro koračati prema novim jutrima. Osim toga, tko je od nas dvojice kukavički napustio bojišnjicu, a tko se borio do posljednjeg daha?
Polumamurni ratnik otvori oči i protegne ruke pospano buljeći ispred sebe. Razgledne uokolo i otpije gutljaj whiskeya. Ne znam je li se napio nakon tolike pauze, ali ne izgleda odmoreno.
"Duh iz boce je vani?" upitam.
Umjesto odgovora, Pero otvori kutiju sushija i utrpa rižu s račićem u usta.
Kritički dio njegova uma nema namjeru prihvatiti da mu razum ograničen razočaranjem snažno blokira cestu kojom bi izmučena misao mogla izrasti u nešto vrijedno. Ne čudi me to, put k svjetlu je dug, a mnogim ljudima prošli događaji često izgledaju mnogo važniji nego li zaista jesu.
Post je objavljen 24.05.2016. u 14:07 sati.