Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kreatorica

Marketing

Zahvalnost

Dugo nisam shvaćala zahvalnost. Nisam shvaćala što to ljudi žele reći kada kažu "prvo moraš biti zahvalan na onome što imaš...". Takve su me rečenice uvijek odbijale, doživaljavala sam ih kao nekakve "religijske fore". Pa naravno da sam zahvalna!...

Ali nisam, naravno da nisam bila zahvalna. Jer do nedavno nisam znala koliku moć i dubinu ima istinska zahvalnost.
Kao što sam pisala u prijašnjim postovima, u zadnjih nekoliko mjeseci počela sam intenzivno raditi na sebi; dosadilo mi je živjeti "prosječan život". Jedna od akcija za koje sam se odlučila je razbijanje predrasuda. Odlučila sam da ne želim biti osoba s toliko predrasuda, da ne želim sve što netko radi i govori vidjeti u jednom određenom okviru koji je moja svijest oblikovala još davnih godina. Između ostaloga, odlučila sam poslušati ljude koje prije ne bih i "iskušati" savjete koje oni dijele. Krenula sam sa zahvalnošću.

U početku je bilo jako smiješno i na neki način dosadno. Ujutro bih se probudila i nabrojala stvari na kojima sam taj dan zahvalna. Osjećala sam se blesavo i nisam znala nabrojati više od par stvarčica koje bi vjerojatno svaki čovjek rekao u onom tonu "naravno da sam zahvalna što sam zdrava i što imam krov nad glavom". No bila sam uporna, shvatila sam to kao određeni izazov. I tako je to s vremenom postalo zabavno... a onda je postala i navika. Na kraju je došlo do toga da je skoro postala i ovisnost, nisam mogla zamisliti dan bez svog jutarnjeg rituala. Sa zdravlja i krova nad glavom došla sam do "liste" od dvadesetak stvari svaki dan. Počela sam i zapisivati. Jer wow, koliko toga ima!

Ono što je bitno u toj maloj "igrici" je ono što se u pozadini počelo dešavati u mom životu. Energija s kojom započinjem dan je nevjerojatna i barem dvostruko veća nego što je ikad bila, moji stavovi i odnosi s ljudima su se proljepšali i iskristalizirali, moj pristup svakodnevnim situacijama je u potpunosti pozitivan, rješavanje "problema" na dnevnoj bazi više nije nešto u što ulažem napor nego nešto što se s lakoćom dešava. Osjećam kao da živim samo ljepotu i jednostavnost, primjećujem stvari koje prije nisam i automatski počinjem osjećati zahvalnost kada uočim nešto lijepo. To me iz trenutka u trenutak "pumpa" pozitivnom energijom s kojom sada živim.

Puno toga sam prije uzimala zdravo za gotovo. Tako to ide, fokus nam je uglavnom na onome što nemamo. A kada sam shvatila da je nekim ljudima fokus upravo na ovome što ja imam, onda sam zaista počela biti zahvalna. I zanimljivo je da su tek tada u moj život počele pristizati stvari koje nisam imala, a koje sam toliko silno željela. Zanimljiva "slučajnost".. :)







Post je objavljen 24.05.2016. u 13:53 sati.