Gdje će danas patikice skitalice?
U kišnom jutru na autobuskom kolodvoru Makarska po dogovoru su se srele
i odmah prepoznale dvije blogerice.
Pa su se zaputile u posjet trećoj, u Tinov grad Vrgorac. Imale smo srdačan doček
na kolodvoru, pa opušteno čavrljanje, kao da se sve tri znamo sto godina.
Domaćini su nam pokazali okolicu.
Pogled na Vrgorac. Zašto se zove tako? Na vrhu je gore.
Brdo Matokit i tvrđava ispod njega. Kažu da je ime nastalo od latinskog imena
ove planine - Monte Acutum, u prijevodu Oštra planina.
...negdje u daljini pogled mi se gubi...
Pomislila sam na Oljinuljuljačku.
Vrgorački je kraj najmanji, najslabije razvijen i najrjeđe naseljen dio Dalmatinske zagore.
Okosnicu ovoga kraja čini plodno Vrgoračko polje (Jezero), koje čini zatvorenu kršku
dolinu i spada među najniža krška polja u donjem toku rijeke Neretve; nadmorska
visina polja kreće se između 20 i 28 m.
Zauzima površinu od 37 km2 i obuhvaća oko 3000 hektara obradivog zemljišta.
Polje je gotovo u cijelosti obrađeno (2840 ha), osim manjega dijela uz rijeku
Maticu te u jugoistočnom i zapadnom dijelu polja. Gospodarsku osnovu čini
poljoprivreda – vinogradarstvo i voćarstvo (uzgoj jabuka i jagoda).
Valja se vratiti u Vrgorac.
Pa doviđenja Vrgorcu, do sljedeće prilike!
(slika i priča Lastavica)
Post je objavljen 25.05.2016. u 06:12 sati.