Marketing
8 malih pričica o ZET-u - 3.
3.
A bio je jedan slučaj sa jednim vozačem autobusa kojeg su svi putnici poznavali po njegovoj zajedljivoj naravi.
On bi tako zatvorio sva vrata autobusa pa bi stao provjeravati tko ima karte.
Mnogi ljudi u ratnim uvjetima nisu imali karte i ja sam bio jedan od njih i tako dođe on do mene i nakon nekog vremena nastane između nas prepiranje te ja konačno odlučim izaći iz autobusa, ali on izađe za mnom pa stane larmati, gnjaviti i cerekati se blesavo pa na koncu stane u gard, stisne šake i stane me ‘’šaketati’’ pred svima iz autobusa koji su to sve iznnenađeno promatrali i ja ustuknem, opsujem budali, da je idiot pa se povučem, da sačekam sljedeći autobus.
No, onda sam odlučio krenuti do Zaprešića, a od Zaprešića ću stopirati, jer bijah bez novaca i, doista, dođem do Ivanca pa u Ivancu stanem stopirati i stane mi neki čovjek, koji je baš išao do Stubice.
I tako stignem do Bistre, kad tamo onaj autobus iz kojeg me vozač izbacio šakama u bradu i lice pa isto tako baš taj vozač koji, kada vidje da ja izlazim iz osobnog auta, hitro u strahu iskoči sa svoga sjedišta pa otrči do restorana.
Eto, takvi su to heroji koji, dok su sa svojim jaranima, onda imaju veliku hrabrost, jer razmišljaju kao stoka, ali kada su nasamo oči u oči, onda su manji od makova zrna.
Međutim, ja sam imao i neke stisfakcije, a jedna jako važna satisfakcija bila je ta, da su lokalni mještani koji su bili očevici, danima pričali kako je jedan vozač ZETa istukao "Doktora", jer sam bio poznat kao "doktor" psihijatrijske bolnice Vrapče, a onda bi mi neki susjedi rekli:
"G’sn Zlatan, kak se to meni niste javili, ja bih vam dal pistolu."
odlomak iz knjige "POVIJESNA LUTANJA"
ISBN 978-953-8054-72-3
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php
Post je objavljen 23.05.2016. u 11:54 sati.