A bio je jedan slučaj vozača autobusa na lokalnoj relaciji izmedu Splita i Omiša. Naime, to ljeto moja žena Alica radila je u jednom restoranu u Omišu, a ja sam imao taj dan namjeru, da je posjetim.
Bio sam preplanuo od sunca i doista bijah taman, ali je sva moja odjeća kao i moja zobnica iz dalmatinske zagore bile bijele: bijela košulja, bijele hlače, bijele tenisice, svijetli okvir naočala i bijela zobnica sa crvenim ornamentima.
I uđem ja u autobus prepun putnika, ali zavraga do vozača i on krene pa kad smo se malo udaljili od Splita, to on stane zbijati glupe primjedbe na račun moga izgleda: "A jesi li ti Ciganin?"
I meni je bilo jako krivo, bio sam jako uvrijeđen, dok su se ljudi samo osmjehivali, jer sam crn kao Crnac.
A onda sam pomislio, da ga možda sačekam do posljednje stanice pa da ga onda, kada je sam, dobro izbubam, međutim, predomislio sam se, jer sa budalom nisam htio imati posla pa tako ja izađem na rivi u Omišu.