O tom kol'ko je udar na Mesića udar na antifašizam-potom. Prije će biti da je stao na žulj onim istima koje je nasmijavao po Australiji i kojima je pjevao. Nema važne državničke funkcije koju Stipe nije obnašao;
Bio je prvi premijer vlade RH i posljednji predsjednik SFRJ. Kada je prebjegao s Manolićem u HND bio je to definitivni razlaz partizana i ustaša u hdz-u. Stipe napušta hdz zbog Tuđmanovog odnosa prema BiH, iako spinovi iz hdz-a sugeriraju upletenost u privatizaciju cementare u Našicama. Nakon kraha HND-a, prikrpio se Savkinom HNS-u. Od Čačića, Gotovca, Tomčića i Jakovčića dobija priliku da ponese kampanju. U drugom krugu žanje glasove onih koji su se osuli povlačenjem Granića, namagarčuje Budišu i nakon SFRJ postaje i predsjednikom RH. U svom timu promovira izvjesnog obavještajca Karamarka. Suvereno gazi Jacu (Suzanu) na sljedećim izborima. Hrvatsku iz diktature polako pretvara u ono što ta država jest danas. Ili nije?
Rekao bi Račan: pametni su shvatili!
Na braniku antifašizma ponekad je bio korisniji nego neki koji su tamo prirodno pripadali. Bio je dovoljno lud (ili hrabar) da se zakači sa generalima i oni su svakako bili njegovo najteže breme. Crimen kojeg mu domoljubni dio ne može oprostiti je i to svjedočenje u Haagu.
Njegov populizam našao je put do srca Hrvata kroz viceve, doskočice i narodne (seljačke) mudrosti. Mažen političkom srećom, dočekao je predsjedničku penziju u uredu bivših predsjednika-instituciji koju si društva poput našeg ne mogu dopuštati iako je taj novac sitan u odnosu na ono gdje bi stvarno trebalo rezati.
Post je objavljen 20.05.2016. u 16:52 sati.