nastavak priče.
ponekad razgovaraju bez izgovorenih riječi
ne znajući da su postali
pitanje života ili smrti.
iznutra
i dalje nemaju ime
iako je i ono,
moguće je,
slano.
- Kako zapisati, kako poslušati
pjesmu koja će te rastopiti do kapi,
do njezinog samog kraja,
do silaska u tišinu;
kako ju završiti, kako završiti
bilo što takvo,
takvu jednu priču?
Takve priče nikada ne završavaju, rekla bi mu.
- I zatim,
kako ponovno prizvati, kako preživjeti
taj jedan trenutak čiste ljepote,
a ne umrijeti/ne umirati
(svakim sljedećim)
u svakom sljedećem
koji to nije?
Jednako je i s ljudima, znala je,
ali mu o toj (svojoj) priči
nikada nije pričala.
Odgovor se, naime,
nalazio iznutra,
skriven od svih onih
kojima ga je prešutjela:
Post je objavljen 20.05.2016. u 17:05 sati.