Posljednja dva, tri dana blogerica @odmak žalila se kako ne može na svom blogu u komentarima napisati komentar. Danas sam vidio da je riješila problem, a da je uzrok tome bio njezino spominjanje 'imena koje se ne smije pisati'. Desilo se jednom to i meni iz istog razloga jer sam u komentar napisao 'ime koje se ne smije pisati'.
To me ponukalo da se osvrnem na njegov 'lik i djelo'.
Davno, tamo negdje na početku mog blogerskog života, doživljavao sam od 'onog čije se ime ne smije pisati' gadosti o kojima su neki od komentatora na tu temu pisali kod administratora. Recimo, naga muška tijela u erekciji. Tada sam još bio početnik i nisam znao da se ti komentari mogu brisati preko editora.
A razlog zašto je to radio našao sam, tada, u jednom mom tekstu u kojem sam se kritički osvrnuo na veliko „domoljublje“ onih koji žive u inozemstvu a nama ovdje dijele savjete kako se brani Domovina, kako treba upravljati i tko treba upravljati njome. Mnogo kasnije sam to svoje mišljenje izrazio 'mudroslovom':
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a eure ili dolare u džepu.
Kasnije sam, ipak shvatio, prateći njegove komentare po drugim blogovima, da to nije bio glavni razlog, već da je njemu svako mišljenje koje nije sukladno njegovom svjetonazoru jednako iritantno kao i crvena krpa pred očima bika. A kako ne zna, ili ne želi, svoj stav braniti argumentima, on se služi ili napadom na osobu (primjerice, pjesme rugalice) ili pak je u vrijeme kad se to moglo, ubacivao opscene slike u komentare.
Zanimljiva je, međutim, činjenica da on piše sasvim prihvatljive, pa čak i lijepe postove, pogotovo kad piše domoljubne pjesme u kojima piše o čežnji – prirodno – za rodnim krajem, pokazujući da ima dara, neću reći za neku suptilniju poeziju, ali sasvim dovoljnog da bude dobar stihotvorac ili kako bi naši zagorci rekli 'stihoklepec'. No čim ugleda tekst ili nik blogera koji mu se ne sviđa, pretvara se iz Dr. Jekyll u Mr. Hyde. I tu se vjerojatno ne može ništa. To mu je, reklo bi se, u genima.
Pokušavao sam na razne načine spriječiti pojavljivanje njegovih komentara, no nije išlo. Zato ga sada ignoriram, ostavljam njegov 'lik i djelo' da ga novi blogeri koji eventualno navrate na moj blog što bolje i što prije upoznaju, ali ga brišem ako u komentaru na mom blogu vrijeđa druge blogere.
Najžalosnije je ipak u svemu tome, što on ima podršku od dosta drugih blogera. I to ne samo onih koji dijele njegov svjetonazor (srećom niti ih je mnogo, niti su tako agresivni), da ne spominjem imena, već i onih koji mu se javljaju, gotovo bih rekao, radi zafrkancije. A to onda njemu diže perje, pa je još žešći.
No što možemo. To je demokracija koju ljudi koriste već prema svojim sklonostima, obrazovanju, kulturi i svjetonazoru. Dobro je dok sve to ostaje samo na riječima, iako kroz dugi period i one mogu počiniti zlo. Možebitno čak i veće i strašnije nego sama fizička sila.
Post je objavljen 18.05.2016. u 22:27 sati.