Mostovi koji spajaju tamu i svjetlo, lica iz raznih svjetova, lica koja poznam, lica koja ću tek upoznati, staze koje sam prošla, staze koje nemaju kraj… korak me odnosi izvan putanje kretanja ovog globusa, a bezimena lica se javljaju.
Još uvijek sam zanesena ispod ovog istog neba gdje dišemo zajedno, još uvijek znam da čuvaš onu bocu crnog vina ‘ubranu’ samo za nas, u vazi suho cvijeće, u oku dim nečije cigarete, nas dvoje i cijeli Svemir.
Nikad nije bilo ljepše ljubavi od te naše plave ljubavi, galeb će raširiti krila iznad pučine jednog ljeta i na nekom sprudu će proletjeti i nestati.
U travi ostaju zaboravljeni tragovi gdje smo ležali tamo gdje je priča pričala svoju priču, a to je bio kraj jednog vremena.
Nosim svoju peticu, čistu peticu i zataknut ću i biser kao naušnicu, ali znam, tebe nikad zaboravit neću.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN brojevi su: 978-953-8054-81-5; Format: Exe (izvršna datoteka) ISBN 978-953-8054-82-2
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.