Kuća do kuće, pa susjedi
Roditelji su prijatelji,
A oni još nejački mali
Skupa u koljevci plakali
Naravno , rasli, zipku prerasli
Igre ostavili . pa odrasli ,
Neznajući u mladost urasli,
Kad najednom začuđeni stali .
. .
Zbunjeni , neznajući što reči
Zagledani jedino u oči.
U oči znane, sad zagonetne,
Ali miline pune, radosne …
Čežnja, žudnja, - svadba i dragost
Zajedništvo u dobru i ne,
Prolazi trkom: jučer mladost
Danas obitelj, djeca, starost..
U starosti ko goluba par
Sa sjećanjem na ljubavi žar,
Ljubav vrelu, a bez riječi
Kad zagrljaj dostaje sreći
Sad 'treća dob' . S rukom u ruci
Na suncu toplo združeni,
Snijegom pokriti bijeli
I prođe im život cijeli
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke .
Post je objavljen 15.05.2016. u 16:45 sati.