Dijete spava kod nas,
već mjesecima ne šljivi svoj krevet nego spava na našem,
između mene i supruga.
Vječita je to borba :)).
Noćas me probudila užasna bol,
kao da me netko lupa po cijelome tijelu
(nego što nego me lupa).
Probudim se u trenu skroz
i skontam da se Dijete u potpunosti skvrčilo ispod mene,
savila koljena i cijela je ispod
(sva onakva koščata).
Ja: (glasom koji treba bez oklijevanja probuditi usnuloga) Dijete!!
Dijete: (istog trena, kao da uopće ne spava) Da!?
Ja:Što to radiš!?
Dijete:(ozareno) Grlim ga!! :))
Ja:Koga grliš!?!?
Dijete:(Kao samo po sebi razumljivo) Isusa! :))
Suprug:(jedno glasno visokotonsko) He!! (na granici praska u smijeh od iznenađenja)
Ja: Dobro. Samo, daj ispruži te noge!
Dijete: (Uslužno i kao da zna da me izlupala) Da,da, evo,evo.
Ispruža se, svi se namjestimo.
E, ala bi časna Anka bila ponosna da je ovo čula......
Naravno, nitko se jutros ne sjeća te epizode osim mene.
I opet, tko zna što se sve događa u glavi i u srcu moga djeteta.
A tek ostalih, ljudi oko nas?
He!!
:))
Post je objavljen 15.05.2016. u 11:11 sati.