Marketing
Retorika AD 2016 (prilagođena, naravno)
Prilagođena retorika. Dragocjena vještina u svakodnevnoj komunikaciji. Il', da ne pretjerujem s optimizmom, u svakodnevnom izgovaranju informacija, budući bi komunikacija po definiciji trebala biti dvostrani proces.
Nerijetko se susrećem s ljudima kojima bih u biti trebala biti zahvalna. Ta zahvalnost nije očita na prvu, s obzirom da su im oči zašivene, uši im služe kao dodatak glavi za držanje naušnica ili bluetooth in ear dodatak, usta za jelo, a modni stil im je bauštelsko-pogranični: cigla, zid, ograda, granica.
Tek nakon što (satima il' danima kasnije) "preradim" svoju prvu emociju, a koja je najčešće bijes, frustracija il' nemoć, pojavi se ta zahvalnost - jer me nitko nego oni uče samopoštovanju i samopouzdanju, na kvalitetan način.
Matematika je sljedeća: ti su ljudi po defaultu nevjerojatno samouvjereni. Do te mjere da uistinu vjeruju da je: Zemlja ploha, sustav inteligentan, a Wikipedia pouzdan izvor informacija. I nevjerojatno su glasni u iskazivanju stava, il' onog što im je rečeno da govore. Kao nekom tko uistinu voli kopati po sebi i preispitivati se, takvi su ljudi dugoročno zapravo blagoslov. Njihovo su "oružje" tuđi nalozi, tuđe ideje, administrativni postupci koji su sami sebi svrha, fraze koje iskaču iz svake paštete. Oni su zapravo rođeni da vjeruju svim reklamama koje gledamo na televiziji, pa imaju sredstva za pranje odjeće kod kojih mrlja nestaje od prve, tablete od kojih glavobolja sama bježi, DVD-e za kućni fitness od kojih se tijelo samo oblikuje, uloške koji se "onih dana" ni ne prljaju, žilete od kojih dlake ni ne rastu... Oni su, bože dragi, savršeno sretni u ovom savršenom svijetu.
Krenula sam od prilagođene retorike. E, sad, takvi su ljudi često u poziciji da odlučuju u naše ime. Ne smiješ im reći istinu, nje se plaše kao Gremlini svjetlosti. Čak i ako je ta istina za obostranu dobrobit, i ljubazno izrečena. Zato im govoriš da to nije za obostranu, nego njihovu dobrobit. Veličaš sredstva za pranje, tablete, DVD-e, uloške i žilete kao da su ih sami izumili. Diviš se njihovoj stranci, njihovom poslodavcu, njihovoj administraciji, te svim onim paštetastim frazama. Obožavaš ih, čak i kad ti kažu ne, jer razumiješ da oni to čine za (neku) dobrobit. I ponavljam, svaka im je riječ samouvjerena i jasna. Želudac ti se okreće, mrziš se, a ti se smješkaš i trpiš jer si svjestan koliko su takvi ljudi opasni. Opasni su do razine javnozdravstvene prijetnje. Retoriku prilagodiš iz čistog razloga da te ne izbace iz rijeke u kojoj si jedan od rijetkih koji pliva uzvodno, i oni to ne smiju znati. Tako da plivaš uzvodno, al' naopačke, pa izgleda kao da plivaš u rikverc. I radiš što te je volja, sa onom šačicom ljudi koji dijele tvoju strast za istinom i jednostavnošću. Istodobno rasteš. Postaješ svjestan svoje inteligencije koja je toj većini nedostižna. Postaješ miran, jer je to jedini način da preživiš. Postaješ promatrač, jer je to jedina pozicija iz koje ih držiš na distanci. Postaješ aktivan, jer znaš da ne smiješ odustati. Postaješ mudar, jer riječi prilagođavaš njima. Postaješ fokusiran, jer jasno vidiš cilj koji je obično uistinu za ljudsku dobrobit. Postaješ jasan, jer ti uistinu i jeste sve jasno. Postaješ uporan, jer znaš da nisu dovoljno inteligentni da promjenu shvate dobronamjerno.
Zato, ne treba očajavati zbog prilagođene retorike. Njome ne prodaješ sebe, nit' kupuješ druge. Njome jednostavno govoriš jezikom koji je njima razumljiv.
Post je objavljen 14.05.2016. u 10:55 sati.