naravno da su jučer bile dvije prometne nesreće u gradu,
baš u to vrijeme kada sam žurila na zakazani inicijalni razgovor
s pedagogonjom i Franom u vrtiću u kojega bi ga jako željeli upisati,
te, zbog svega toga i nisam baš najbolje spavala,
( već čitala i komentirala blogove ),
a, ni ovaj tlak, vlaga, pritisak i hektopaskali zraka mi ne idu u prilog,
uglavnom, stanje u prometu me toliko usporilu, da sam skoro zakasnila
na zakazani sastanak.
užas!
prvo je sve lijepo krenulo,
žurila sam na travaj, koji je odmah i nekim čudim došao,
onak presretna sam poskakivala u njega,
ali to bi, zaista bilo prelijepo, da idem u miru i bez žurbe,
pa je taj moj tramvaj koji mi odgovara
na mikrofon izjavil, kak on zbog radi prometne u Draškovićevoj
vozi prek Glavnog kolodvora, kaj je poprilično okolo na okolo,
a dobro, reko, kaj sad, kaetuje,
još uvijek stgnem, na Glavnom bum uhvatila dvojku i doro,
a onda smo se nekak jedva dovukli do Džamije, jer gužva na cesti za poludit,
svi auti voze po tramvajskim tračnicama puževim koracima,
a svi tramvaji idu u istom smijeru, jedan iza drugoga,
ko ogromne plave defektne gusjenice stonoge,
i, tamo nedje kod Sheratona, veli opet na mikrofon:
" ispred nas je sudar, čeka se policija ", aaaa, fakat, kakat, lakat!
sad već kasnim, javljam mužu nek on ide sam, a ja bum došla kad stignem,
nije baš presretan, no, kaj se može, mora, njega muči kaj ne zna di točno mora doć i kak,
u teoriji je on sasvim jedan persu pužek mužek, al u praksi više voli imati mene za štaku,
bilo da se radi o dilemi oko košulje ili zgotovljavanja ručka,
ajmo reć da je prilično samostalan uz miljon i jedno pitanje i vrlo precizne upute koje je potrebno i
preko nekoliko puta ponoviti kako bi se usvojile,
siđem dole s tog tramvaja ( sad već prilično iznervirana, pitajući se zakaj se na mene baš sve mora kačiti, i dobro, ali i ono manje dobro )
i trčim na Branimirovu uhvatiti neki drugi, tramvaj, ne,
dođe mi, napokon šestica, jednako usporena, pa sve okolo, prek Trga,
u međuvremenu zvoni telefon pedespeti put:
" di si sad? "
mislim si, di bi bila, prije dve sekunde sam ti rekla di sam:
" na Trgu u šestici "
" kojem trgu? "
oooo, čovječe, to samo neko ko nije iz Zagreba može postaviti takvo pitanje,
pa zna se točno koji trg je Trg i koje kazalište je Kazalište,
a ak si na Džamiji, nisi na Folki, neg kod Zvonimirove,
" bana Jelačića, kojem drugom, evo, sad sam blizu Frankopanske i ide jako sporo "
ne volim pričat na telefon u tramvaju, ništ ne čujem i ne volim glasno govoriti,
u tramvaju je gužva i jedva balansiram držeći mobitel i samo želim doći do odredišta,
kako bih mogla, napokon izać,
reko, nema veze, u međuvremenu mi cure s posla jave na vajber da je sjela plaća,
kaj me prilično udobrovoljilo, nisam bila sretna kaj kasnim djetetu na inicijalni razgovor,
no, sudeći da njegov tata zna baš sve o njemu, uzdam se da bu dobro prošlo i bez mene,
iako mi je žao da ni u tom dijelu ne participiram kak treba,
pojadam se curama na vajber, kojima je moja briga jednako smiješna kao i meni,
pa dobijem ohrabrenja u obliku sličica, pusa i pozitivnih misli,
ajde, bar me neko razumije, smijem se sama sebi i njihovim forama,
odlučim na Črnomercu uzeti taxi, jer, onda sigurno stižem, mada naknap,
no, ko za nekog vraga,
i jako čudno, tamo nema ni jednog jedinog taxija,
umjesto toga uđem u bus i nadam se da bu odmah krenul,
zovem još jednom dečke da vidim jel su krenuli,
javljam da sam u busu i da dolazim s malim zakašnjenjem,
bus krene, fala ti Bože, Falalalalalaaaa,
sada na cesti nije gužva i dođem u vrtić, trčećim korakom točno u minutu,
no, kak ne znam šifru, zovem muža da mi otvori vrata.
njih dva čekaju pedagoginju, onu istu koja je meni bila na praksi, ali nije me se sjetila, davno je to bilo,
nisam je željela time zamarati,
vidim, već je i ona umorna od svih tih razgovora, to joj sada ide jedno za drugim, ko na traci,
no, bez obzira na to da je petak popodne i da ih je odradila valda miljardu i jedan,
a i iza nas već čekaju novi mali kandidati,
sve je po peesu, persu, ugodno, lagodno i profi,
uglavnom, naše je dijete okej, rekla je kako vidi da je željan promijene, da je vesel i komunikativan,
objasnila nam je čitavi postupak, jako lijepo razgovarala s nama,
i nije uopće bilo strašno, kao na ispitu,
kak sam si ja to zamišljala,
naprotiv, bilo je baš ugodno i toplo,
sjetila sam se zašto sam odabrala upravo to zanimanje,
zbog tog vrtića, kojeg sam i sama pohađala,
i kao dijete, i kao dadilja, pa, na kraju, kao studentica,
vrtić je prekrasan, poslije smo malo razgledavali, a, Fran, naravno nije htio kući,
kasnije se doma sjetio kako je bio u vrtiću, pa je prvo zvao baku u Rovinj da joj se pohvali,
pa je išo gore dedi, baki i Karli objasniti kako bu on išo u vrtić kad naraste,
jer sam mu rekla da je sad velik i mora prestati nositi pelene, jer nije mala beba više,
niti bu ga s pelenom primili u vrtić, s velkim dečkima,
a, onda je počeo gnjaviti da on hoće ići u vrtić, iako smo mu objasnili da sada ne radi,
i da još ne može, jer nije upisan, pa je plakao, al više zato jer je već bio umoran.
rezultati su na kraju mjeseca i tada ćemo barem okvirno znati na čemu smo.
držte nam fige!
evo i jedan recept za superbrzu, relativno jeftinu i prefinu
kremastu gustu juhu od povrća koje volite,
a, ako ne volite povrće probajte s nečim drugim kaj volite,
pa mi jevite kak vam je to uspijelo
malo ulja odokativno
kolko god hoćete češnja češnjaka
jedan mladi luk, a ak nemate, može i stari, bilo koje boje
dva krumpira, može i ne mora, a može i onaj s mora, s njima je juha gušća i škrobastija
tri male grbave mrkve, one od kumice zplaca
jedan korijen peršina, lišće staviti sa strane, nakosati, nagurati u malu staklenku, dobro nasoliti i spremiti u frižider
pola glavice brokule
pola glavice karfiole ili cvijetače
osatak celera od neki dan koji je za potrošit
svo povrće dobro oprat, pogulit i narezat,
prvo metnut češnjak, luk, korijen peršina i mrkvu i ostatak celera,
dodat hladne vode,
žlicu unaprijed nasjeckanog i nasoljenog lišća peršina iz male staklenke,
pa ubacit i krumpire,
a kad sve malo pomekani dodati cvjetasto povrće
koje ja volim kuhati što je kraće moguće
ako kojim slučajem sadržava nešto vitamina ili minerala da ih ne pogubi raskuhavanjem.
kad je sve dovoljno mekano na vilicu, ugasiti,
popraviti frizuru i opaliti jedan selfi,
navući najlonsko odijelo da se ne pofurite špricanjem,
ili staviti onaj poklopac za miksanje da ne šprica vruće po vama i po kuhinji,
naravno, ako ga imate, a ako nemate, brzo nazovite i naručite,
jer uz njega dobivate i superbrzi internet, genijalnog sjecka, eurobulet i sokovnik za samo jedan decilitar prirodnog soka od cikle,
i sve dobro zmiksajte štapnim mikserom,
možete i u onom za frape, ili u multipraktiku,
eurobuletu kojeg ste osvojili kad ste naručili praktični poklopac protiv špricanja,
a i ne morate,
pogotovo ak ne volite kremaste guste juhe.
u zmiksanu gustu juhu od povrća jako fino paše jedna žlica domaćeg vrhnja,
a meni i dvije,
sve skupa posipajte omiljenim mixom začinskog bilja kojeg ste posadili na terasi,
pa ste povodom toga napravili tulum i pozvali goste na finu gustu juhu od povrća.
nakon kuhanja juhe pravite se da ste jako umorni i ostatak spravljanja večere prepustite nekom drugom,
recimo mužu, ako ga imate, a ako nemate, obavezno ga nabavite,
možda na onaj isti broj, pa uz njega dobite i još neke genijalne kuhinjske geđete,
a vi se ostatak dana ispružite na nekom udobnom mjestu za odmor u miru i tišini
čitavih tri i pol minute
dok ne dođe vaš
maj mitel poni:
- nunaj me mamaaa, nunaj meee, mamica! -
- eto vidiš da nemrem kuhat -
salata: matovilac s rotkvicama
desert: pohane banane s preljevom od rastopljene crne čokolade
Post je objavljen 14.05.2016. u 17:53 sati.