Marketing
Ponovljeni izbori u Španjolskoj (i opaske o eurozoni, Francuskoj idr.)
Yanis Varoufakis u Newsweeku piše o aktualnoj političkoj situaciji u Španjolskoj, koja pet mjeseci nakon izbora nije uspjela sastaviti novu vladu. Podsjeća na to da je upravo španjolski predsjednik vlade Mariano Rajoy predsjedavao sastanku Europskog vijeća u srpnju prošle godine, na kojem je predsjednik grčke vlade Aleksis Cipras bio prinuđen na kapitulaciju.
Vladari Europe protiv anti-austerity stranaka
Cipras je nakon toga organizirao izvanredne izbore i ponovo dobio mandat, a njegovi ljevičarski kritičari, vjerni izvornom programu Sirize, "Saveza radikalne ljevice", na izborima su propali. Varoufakis se okrenuo aktivizmu na europskom nivou. Osnovao je Democracy in Europe Movement 2025 (DiEM25).
Ovih dana, postaje očito ono na što je čak i IMF tada upozoravao: Grčka jednostavno ne može vratiti dugove pod nametnutim uvjetima.
Rajoy je koristio slamanje Sirize, te s druge strane pokazatelje ekonomskog oporavka Španjolske, nadajući se suzbiti rast stranke "Podemos", španjolskog ekvivalenta Sirize, koja se protivi politici strogosti (austerity). To je donekle uspjelo (vidi kretanje javnog mnjenja tijekom 2015., ali je na izborima 20. prosinca 2015. Podemos ipak osvojio preko 20% glasova, a Rajoyeva "Pučka stranka" zabilježila je velik pad (s 45% na 28% glasova).
Došlo je do "visećeg parlamenta" (vidi članak od 21. prosinca 2015.: Nakon izbora u Španjolskoj: nova lijeva anti-austerity vlada?). Uz suprotnosti u ekonomskim koncepcijama, stvaranje većine onemogućeno je i raskolom u odnosu prema katalonskom referendumu o otcjepljenju. Novi izbori održat će se 26. lipnja.
Promjena prema izborima u prosincu jest da je Podemos sklopio dogovor o zajedničkom nastupu s Ujedinjenom ljevicom, koja je tada nastupila samostalno, sa skromnim uspjehom (3,7% glasova i dva mandata). Prema anketama, nema velikih pomaka u potpori javnosti, ali zajedno bi mogli prestići Socijalističku stranku i postati druga snaga u zemlji. (Španjolska ima sličan izborni sustav kao Hrvatska, s izbornim jedinicama, ali one nisu jednake veličine. Zato jedna lista, koja osvoji 25% glasova, može osvojiti znatno više glasova nego ukupno dvije liste od kojih jedna osvoji 21% a druga 4% glasova).
Moglo bi se dogoditi, da Podemos-IU i PSOE, eventualno uz potporu još neke manje stranke, imaju dovoljno za formiranje većine u Congreso de los Diputados, donjem domu Cortes Generales. Prema anketama, nema bitnih pomaka u raspoloženju birača u odnosu na prosinac. Narodna stranka i stranka "Građani" ponovo vode kampanji izazivanja straha protiv ljevice; Rajoy govori o "apokalipsi" ako "ljevičarski ekstremisti" uđu u vladu.
Nacionalna i europska politika "radikalne" ljevice
Glavna slabost Podemosa, kaže Varoufakis, uz turobno sjećanje na Sirizinu kapitulaciju, je nepostojanje koherentnog europskog programa i šutnja o tome kako će se odnositi prema eurozoni i Europskoj središnjoj banci, institucijama koje će najverojatnije početi daviti eventualnu vladu okupljenu oko Podemosa i prije nego što bude formirana.
(Pridjev "radikalna" stavili smo gore u navodnike zato jer je teško vidjeti po čemu su zahtjevi Sirize o otpisu dijela duga i drugi otpori mjerama "strogosti", koje pogađaju radnike u interesu kapitala te osobito financijskog kapitala, uistinu radikalni. Oni ne dovode u pitanje kapitalizam, ne pozivaju na revoluciju - traže samo određene reforme i drugačije politike unutar postojećeg sustava.)
Bez plana za zauwtavljanje deflacijskih procesa u eurozoni, obećanja Podemosa o zaustavljanju austerity politike u Španjolskoj zvuče šuplje. Ovih dana je i ministar vanjskih poslova Rajoyeve vlade José García Margallo rekao da je Europska komisija otišla predaleko s austerity. Podemos mora odlučno izraziti svoj stav, ne ograničavajući se samo na molbe da se tolerira odstupanje od fiskalnih pravila Eurozonie, što rade Rajoy i predsjednik talijanske vlade Matteo Renzi.
Takav program trebao bi uključiti pan-europsku inicijativu za oporavak pogonjen investicijama, koji trebaju voditi Europska investicijska banka i Europska središnja banka, te smanjivanje tereta otplate dugova zemalja članica, i druge monetarne i fiskalne mjere.
Francuska: još jedna socijalistička vlada koja poduzima mjere protiv radnika, u korist kapitala
Varoufakis spominje i izbore u Francuskoj: predsjedničke u travnju i svibnju 2017. a parlamentarne u lipnju 2017.; možda i ranije, s obzirom na aktualne masovne prosvjede protiv pogoršanja uvjeta zaposlenih. Vlada je danas preživjela glasanje o povjerenju u Nacionalnoj skupštini.
Aktualna socijalistička vlada i predsjednik republike imaju velikih problema i u vlastitoj stranci. Aktualni ministar gospodarstva Emmanuel Macron nedavno je osnovao politički pokret En Marche. Kako izgleda, on pokušava osvojiti prostor na centru, koristeći određeno klizanje stranaka desnog centra prema desnici.
Po anketama, potpora socijalistima je jako pala, a osobito sadašnjem predsjedniku Francoisu Hollandeu, koji po anketama ne bi ušao ni u drugi krug.
Francuska ima predsjednički sustav, u kojem predsjednik države ima veću moć nego predsjednik vlade. Osim toga, zbog većinskog izbornog sustava, kao i u UK, razlike u broju osvojenih mandata mogu biti puno veće nego u broju glasova.
Na desnici, jako je porasla popularnost "Nacionalnog fronta" i njihove liderice Marine Le Pen, koja ima dobre šanse postati predsjednica. Socijalisti bi mogli imati bolje šanse s drugim kandidatom. Stranke ljevije od socijalista bilježe određeni porast potpore, ali nemaju jakog lidera ili lidericu za predsjedničke izbore, te bi zbog većinskog sustava mogli ostati na simboličkom broju mandata u Nacionalnoj skupštini. Varoufakis se naravno nada da bi se moglo dogoditi okupljanje i rast na ljevici, kao u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu (gdje je, u sličnoj situaciji nakon izbora u studenome 2015., došlo do povijesnog dogovora stranaka ljevice o formiranju vlade i anti-austerity politici.
Uzdrmani politički bipolarizam u Njemačkoj i Austriji
Govoreći u političkoj sitauciji u Europi, ugrožavanje tradicionalnog bipolarizma vidljivo je i u Njemačkoj, kojom sada vlada "velika koalicija" demokrćana i socijaldemokrata. Do te je koalicije došlo zato jer za socijaldemokrate nije dolazila u obzir koalicija s Ljevicom.
Slijedeći izbori će biti između kolovoza i listopada 2017.. Prema aktualnim anketama, obje stranke znatno gube na popularnosti, a raste desničarska "Alternativa za Njemačku", ali također i liberali i zeleni. Ipak bi, kako sada stvari stoje, CDU/CSU i SPD zadržali većinu.
Veliki potres bipolarizam je doživio u Austriji, gdje su u drugi krug predsjedničkih izbora ušli kandidat desnih slobodnjaka Norbert Hofer i zelenih Alexander Van der Bellen. (Vidi članak od 23. travnja: Izbori za predsjednika Austrije: referendum o politici prema migrantima?. Nasuprot anketama koje su davale tijesan rezultat, Hofer je u prvom krugu ostvario veliku prednost, a