Postoje prostori u nama koje dodirujemo. koji ne podliježu zakonima znanosti. Nemaju ogradu znanosti, a, ograda nam je potrebna. Bez nje bi bio kaos, a taj kaos čovjek ovako ograničen ne bi bio kadar svladati.
No, svejedno postoje ljudi, rijetki, možda i ne tako rijetki ali ima ih. Umjetnici, neki Božji ljudi, filozofi, ljudi nekad jednostavni bez ikakvoga znanja koji ljube. Nekad, posve neočekivano, u prolazu , zabljesnu te takvi ljudi. Bljesak!' Posve nedostatna riječ. Ali, koja to riječ nije. Svrbi me koža, kao ograničenje. Sve ima granicu. Od riječi do shvaćanja. Kad počneš sumnjati u takvo što.. Slutiti bezgraničnost, težiti ukinuti svaku granicu kraj je tvog života ovdje na zemlji. Jer, bezgranično se ne može vidjeti u ograničenom. U smrtnom. A, ipak ga ima. U svemu.
U poljskom cvijeću ali i u onom ljudskom rukom stvorenom. I u umu.
Kako ukinuti granicu, a ostati 'normalan' u ljudskim mjerilima. Nema odgovor na to pitanje istražujući samo umom. Ali, to čovjek/čica može shvatiti tek onda kad um iskoristi do granice kad više nema odgovora. Kad dotakneš zid i znaš, slutiš da iza tog zida uma postoje stvari koje se ne daju objasniti.
Stvari neobjašnjive, bez pravog znanstvenog dokaza, ali su tu.
Pred par dana, vraćajući se s jednog savršenog ručka, dobrog jela i pića i pametnih ljudi koji je potrajao do kasno navečer, prijatelj svećenik, nastavljajući razmišljanja i raspravu kaže: M. Ima, usudio bih se reći, prokletstvo uma i znanja.
Moj prijatelj, dajmo mu ime Petar M., je prof. na faksu. Neženja, svoj, vrlo kritičan. Smatra da u Hrvatskoj nema niti jednog dobrog filozofa. Jedan jedini koji bi mogao zadovoljiti njegov kriterij je filozof teolog. Teologija za Petra M., koji bi se mogao nazvati agnostik nema što raditi u svjetovnoj filozofiji. Po njemu ona se ne da mjeriti ni izračunati. Nema načina da se znanstveno dokaže. I tu je za njega kraj svakog razmišljanja. On vide te duhovne ljude, ako baš sa oltara ne govore politiku i ne bave se politikom u smislu lobiranja za političare i slično, kao neku vrst zanesenjaka koji sa stvarnošću nemaju ništa. Za mog prijatelja svećenika Petar M. kaže: On je u svom svijetu čim ne vidi koliko Crkva ima utjecaja.
U prvom redu mi smo iznikli iz vrlo konzervativnoga ruralnoga društva. Poslije pada Austrije svaku inteligenciju lijevu i desnu ( pod inteligencijom u ovom slučaju ubrajam one koji slobodno misle. Nisu vezani ni uz desne ni uz lijeve. Mogu biti jedno ili drugo, ali nisu poslušnici države ili stranke.) uništili smo natječući se tko će više uništavati. Tuk na utuk.
Narod se koprcao u siromaštvu i raznim drugim nevoljama.
Budimo iskreni dvjestotinjak intelektualaca (molim nikakve asocijacije) nezavisnih dobronamjernih prema državi u kojoj žive, bilo bi dovoljno, kad bi ih pustili da rade. Kad ukinemo razne glave šećera, (e, baš svašta pamtim) razne korupcije, krađe, mita, zapošljavanja iz rođačkog i prijateljskog kruga i pustili ljude da rade gdje bi nam bio kraj. Pa i utjecaj Žene na razne načine. I kad je seks u pitanju. Davno je rečeno Cherchez la femme.
Čitam razne forume, facebook, ovdje na blogu i čime se mi bavimo. Kao guske u magli hvatamo se za razne gluposti izgovorene s raznih oltara (pa i saborskog). Gluposti, ali i nesporazum. Naravno da će katolička crkva šititi i propagirati seksualnu suzdržanost. Smanjiti te odnose na najmanju moguću mjeru. To im je u prirodi posla.
Je li primjereno tako se izraziti. Mislim da nije. To govori o njegovom mentalnom sklopu. U vremenu u kojem je ostao, ali je li i promiskuitet, ono što se danas u zapadnom svijetu događa... da je seks više pornografija, a manje ljubav potpuno normalan.
Nisam nikakav čistunac. Mislim da je u tom smislu žena u svom izboru jednaka muškarcu. Seksualnost je puno više utkana u čovjeka/čicu nego se o tome mislilo.
Nije baš s oltara ugodno čuti izraz štraca, ali "Bili ruža isto mirisala da se drugačije zove?"
Nešto u ovoj usporedbi nije u redu. Rečenica i misao je "Velikiog pjesnika Mevlana Dželaludina Rumia. Bio je perzijski i islamski filozof, teolog, pravnik, pjesnik i sufi mistik iz 13. vijeka. Smatra se jednim od najvećih mističkih pjesnika Islama i njegova poezija je utjecajna i dan-danas".
Bijedna i nesuvisla Odmak, kako ga se usuđuješ spominjati u ovom kontekstu.
E, sad sam već ljuta na samu sebe pa ću prestati pisati, a imala sam o određenoj ženi i muškarcu još nešto reći, ali, nadam se da ćemo to čuti u ponedjeljak u Otvorenom. Ako.., i u ponedjeljak dok se ne konsolidiraju.
Post je objavljen 13.05.2016. u 19:44 sati.