U Svetom Pismu, a i u našoj liturgiji susrećemo brojne simbole koji nam prikazuju Duha Svetoga.
Nedohvatljiv je našem razumu, pa tako i prikazu, ali ipak se služimo slikama da bismo prikazali pojedine njegove karakteristike. Prikazujući ga zapravo ga bolje upoznajemo, a upoznavajući ga čvršće ga ljubimo.
Kod Isusova krštenja, zapisano je, Duh Sveti silazi na njega u liku golubice.
Na blagdan Pedesetnice Duh Sveti dolazi u šumu s neba, "kao kad se digne silan vjetar" (Dj 2,2), spušta se na Presvetu Bogorodicu i apostole u obliku plamenih jezika.
Duh Sveti prikazan je i u slici vode, koja predstavlja novo rođenje, "rođenje odozgor" - krštenje.
Duh Sveti je pomazanje na Isusu iz Nazareta koji je Pomazanik (Dj 10, 38).
On je pečat hrane za život vječni koju nam daje Sin Božji (Iv 6, 27).
Prisutan je kao oblak koji zasjenjuje Isusa, Mojsija i Iliju te Isusove učenike na brdu Tabor (Lk 9, 34).
Duh Sveti je ruka Božja kojom on dotiče svoje stvorenje. U himnu "O dođi Stvorče, Duše Svet" mu pjevamo "Ti prste desne Očeve". Isus prstom Božjim razgoni đavle (usp. Lk 11, 20).
Možemo se pitati, ako su tako različiti simboli kojima je prikazan Duh Sveti, jesu li oni uopće potrebni?
Odgovor je - DA!
Njihova različitost govori o tome koliko je naša stvarnost prožeta njegovom prisutnošću.
Još važnije je od toga reći da, dok se mnogi ljudi utječu "pozitivnim energijama" i "dobrim vibracijama", mi znamo da je izvor života, mira i radosti u našem životu jedna Osoba, a ne bezimena energija. Ta osoba je treća božanska osoba - Duh Sveti.
Koja je slika Duha Svetog prisutna u mojem srcu dok iščekujem Pedesetnicu?