Dobra je i korisna pobožna praksa da se na početku svake molitve ili posla zazove Duha Svetoga.
Staviti se u Božju prisutnost, prepustiti se u njegove ruke.
Možemo to učiniti putem himni, molitava iz molitvenika ili jednostavnih molitava koje izviru iz srca.
Često se katolički vjernik danas u školi, na radnom mjestu, u obitelji nađe u situaciji kada treba braniti svoju vjeru, prekinuti ocrnjivanje Crkve, objasniti nauk... a s druge strane razgovora nalazi se netko tko je vješt s riječima, strastveno želi poniziti Kristov nauk ili je jednostavno loše poučen. U takvoj poziciji sami od sebe nemamo izgleda: bojimo se ljudske osude, nedostaje nam znanja o onim stvarima koje smo po vjeri spontano prihvatili, zatečeni smo situacijom i ne možemo prosuditi je li vrijeme govora ili šutnje...
Zazvati Duha Svetoga donijet će tom trenutku ploda: On se za nas, prema Kristovu obećanju, zauzima i daje nam govoriti, a ako i ne razveže jezik donijet će svoj mir kako bismo s ljubavlju šutke podnijeli protivštine.
Samo po Duhu Svetom moguće je blagosloviti svoje neprijatelje.
Samo po Duhu Svetom moguće je predati svoj život za drugog čovjeka.
To je ono što će svakog ozbiljnijeg bogotražitelja odvratiti od kojekakvih pseudoduhovnosti, a privinuti uz jednu, svetu i istinitu katoličku vjeru.
Kako je uzvišeno zamišljati svetog Petra, običnog ribara, kako naviješta Kristovo evanđelje...
Kako je nadahnjujuće danas slušati svjedočanstva obraćenih bogopsovača...
Dođi Duše Sveti!
Dođi Duše Tješitelju!
Dođi Duše Branitelju!
Dođu Duše Istine!
Dođi Duše obećanja!
Dođi Duše Božji!
Post je objavljen 11.05.2016. u 17:07 sati.