Nekidan me bro pita s kin se dopisuješ.Ja sad objašnjavam da je to neki lik i Zagreba i kako ga on ne zna i bla bla bla...
I kaže on meni šta ne nađeš nekog normalnog i za druženje i ja govorim da mi se neda.I sad kako objasnit nekome da ti se zaista neda i da je s tobom zapravo sve u redu.Uglavnom on je doša do istog zaključka ko i Cicobello prije nekih pola godine,da san možda aseksualna.
Ali nije stvar privlačnosti i potrebe za nekakvim fizičkim druženjem,nego jednostavno mi sad to nije prva stvar na listi prioriteta.
Ne smatram da propuštam nešto bitno,ako sad ne prolazin kroz tu cilu priču kako je imat nekoga i kako je bit nečiji...
Danas čitam neki članak i lik priča kako zapravo nije s nekim i kako je zadnju ozbiljnu vezu ima prije par gdina jer jednostavno nije lako pronaći nekog tko može pratitit tvoj ritam.
U tome je poanta.Zašto bismo bili u vezi da bi se ta veza pretvorila u hrpu ispraznih poziva di si,šta si,s kin si....Jer nisi tu i sad nemaš vremena,jer radiš i na sastanku si tek navečer u ponoća imaš vremena za taj jedan poziv samo da poželiš nekom laku noć i to je to.Ima ljudi na ovom svijetu kojima to paše i koji mogu to izbalansirati.Lako je kad si tipičan student,pa si nađeš curu s faksa pa slušate predavanja skupa,pa pijete kave skupa,pa i ako odete vanka odete skupa i sve nekako ostaje u istoj ekipi.Pa lako je ako radite isti posal i poslovno ste vezani,pa provodite pauze za ručak skupa,imate iste prijatelje i zalazite na ista mjesta,srećete se na istim lokacijama.Ali realno gledajući moj posao funkcionira ili san po terenu ili san na faksu ili spreman neki novi projekt i jedino vrijeme koje imam je negdje iza neke ure navečer samo da se uvučen u neki krevet do buđenja.
Neman vremena visit na telefonu i razmišljat o izlikama zašto nemam vremena,niti mi se da smišljat izlike,niti mi se da bit s nekim tko nema takav ritam da može pratit ovaj moj.Nemam vremena da netko stišče kočnice dok ja vozim ful gas.Dobro mi ide i samoj,a ako već trebam nekog pored sebe nek on mijenja brzine dok ja vozim ful gasom.Ili obratno...
Ne trebaju mi usputne stanice i ne žuri mi se pričekat avanture za duge staze.Ako već moram ulazit u sve to,jer svi mi to jednom moramo,onda neka bar to bude kako treba.
Nije sve u fizikali,toga bar danas ima na bacanje.Na svakon kantunu možete nać zagonđiju jer danas smo sve sveli na nekakav mehanički rad.Lako je zadovoljit fizičke potrebe i zadovoljit one animalne nagone koji nam se svima prije ili kasnije probude.
Ali ajde ti nađi ono pravo,ajde ti sebi nađi zaborav i odmor od svih tih sranja koje ti život servira.Zašto bi itko pristao na manje od onoga što želi.Pogotovo da bi drugi oko njega bili zadovoljni.Dopisivanje je jedna usputna stvar,nekakvo eventualno širenje kontakata,nema toliko veze s mojom potrebom da pronađem sebi nekog s kim ću trajat.Barem meni...
Kad već toliko imam vremena,zašto ne bi čekala da pronađem nešto što u potpunosti odgovara mojim željama.Kad mi se već ne žuri,kad sam sretna ovako,kad sam zadovoljna sobom.
To što drugi žive svoje sretne ili manje sretne živote nije moja stvar.Drago mi je zbog njih i sretna san zbog njih,ali to nije ono što ja želim ili ono u čemu vidim sebe.Zašto bi si htjela tuđu sreću,koja je poanta toga.
To ne znači da nisan otvorena za te opcije,jer svemu u životu treba dati priliku,ali ne pod svaku cijenu.Ne znaći da ću reć ljudima prošetaj ne zanimaš me uopće,ako nije tako.Samo trenutno nisan u fazi da mi se lovi nešto u ćemu se ne vidim.
Teško je naći nekog s sličnim razmišljanjima,s istim ukusima,s istim principima,s istim svjetonadzorima.A ako već znam što želim,zašto bi tražila manje od toga.Zašto bi pristala na manje.Samo da zadovoljim okolinu,ma vjerujte mi da koliko god da držim do vaših mišljenja niste vrijedni toga.Da moja sreća bude vaša i da trpim odnos koji mi nije po volji samo da bi u vašim očima izgledala normalno.Radije ću biti luda sama sebi,nego normalna ostatku svijeta.
Radije ću otplesati još koji šašašvi ples u piđami sama sa sobom i popiti još po koju kavu sama ujutro raščupana ili ponuditi sama sebi zaborav i bijeg u neku svoju paralelnih stvarnost noću pred spavanje,nego trenutka proživiti onako kako drugi smatraju da bi trebala.Život je prekratak da bismo bili tuđi.Najbolje što možeš pokloniti sebi je da ne trošiš vrijeme na ono za što nisi siguran da je vrijedno tvoga vremena.