Završio je modul njemačkog, tzv. A1.1. Što ću sada? A ništa... idemo dalje... neće se njemački sam naučiti. Na žalost.
Kćerkica je počela govoriti "nein, nein" (valjda), a ko zna koliko toga nisam dešifrirala.
Razmišljam da odem sugar free jer sam dobila 2-3 kila u mjesec dana tamaneći slatko ko da ne postoji sutra.
U strahu da ću stvarno odlučiti se na tako nešto, pojela sam sve slatko što sam imala u stanu. Da ne bi slučajno sutra došla u napast.
U ponedjeljak je prvi dan novog modula. Bit će bez nekih dosadašnjih kolega. Već mi nedostaje Španjolka koja mora otići doma završiti magisterij. Susjeda Rumunjka je odustala zbog prenapornog rasporeda. A talijanka (a ona je doslovno moja susjeda; živimo u istom kvartu) je htjela pobjeći u drugu školu, ali je prevelika pauza između početka modula te druge škole pa je ipak ostala (što mi je drago jer je super i jer s njom obnavljam talijanski).
Zanimljivo mi je kako se u pauzama gotovo nitko ne diže iz klupe - osim, naravno, pušača. Prvi izlaze i zadnji ulaze. A kad je kraj nastave, učionica se isprazni u roku od sekunde. Uvijek sam zadnja (dok pokupim sve te papiriće od slatkiša...).
I tako sam ja na taj zadnji dan modula razgovarala sam s Sirijcem "A" (onaj koji mi uvijek nudi jabuke) i kaže da je nezaposlen. Ima svojih 40ak godina. Traži posao. Kaže da je u Siriji imao dućan kojeg je raznijela bomba. I sve uništila. I to je to. Sve što je imao - više nema. Sad bi radio bilo što, a posebno bi ga veselilo raditi u prodaji ili kao vrtlar.
Nadam se da će naći posao. Nadam se da ću i ja naći posao. Ali poslije ljeta bitte... treba mi jedan dobar dobar odmor. S minimalno njemačkog. Danke.
(ako ste propustili prethodne postove - kliknite ovdje).
Post je objavljen 08.05.2016. u 22:46 sati.