......dovoljno je
sasvim dovoljno
ostati u svojim svjetovima
i sabirati osjecanja
u jedno klupko plodnosti
da se poradja
kad nas uhvate talasi prasina pustinjskih
ili vucjih hladnoca i zavijanja
to klupko
kao kutija carobnica
moralo bi da se samo otvara
i hrani ranjene djelove
melemno ih podsjeti na ljepote
koje smo imali ili su pored nas
a mozda je dovoljno
da negdje postoje
i ako ne postoje
jer samo ljudsko bice
zna
koje je njegovo pice
'najsladje dusevno'
a ne opijati se
nego hraniti
u vene utiskati i koracati
kao u snu
i u san pretvarati
snovi ce nadograditi
nase nesavladane vrhove i vrhunce
sve je u nama
i kad se o nama radi
nema
da ima ili nema
mi smo svoja i djeca i roditelji
posto su nam pokradeni
ovako ili onako...
Post je objavljen 08.05.2016. u 18:03 sati.