Ima tako nekih knjiga, nažalost,
iznimno rijetkih,
kod kojih, dok ih čitaš,
već nakon prvih nekoliko stranica
počneš žaliti što je kraj sve bliži,
jer toliko su sadržajne, guste, prepune lucidnih misli,
duhovite, ironične, pametne i poticajne,
da naprosto poželiš da se, kao zamjena za svaku pročitanu stranicu,
nekim čudom, jedna nova dodatna, sama nadopiše,
tako da čitanje traje unedogled,
da vječno možeš uživati bez straha od kraja...
(Ali kraj redovito i neizostavno uvijek stigne,
često čak i ranije nego što ste to očekivali.
"Pa se ti snađi", veli E.Vila-Matas na više mjesta u romanu).
Elem, nikako ne propustite
ENRIQUE VILA-MATAS "KASSEL NE POZIVA NA LOGIKU"
(Edicije Božičević, Zagreb, 2015., prev.Ana Marija Drmić Janeš)
Opširnije o knjizi od mene, uskoro...
Inače, ovo
nije moj prvi susret s Vila-Matasom,
čitao sam i njegove romane "Bartleby i družba" i "Duh Dylana",
a o njegovom remek-djelu "Dublineska" čak sam i pisao,
evo mog teksta ovdje