Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cipelica

Marketing

Biftek s oženjenim čovjekom

Neke stvari u životu su tako jednostavne, jasne, lijepe i čiste...Nekim ljudima.
Moj život je pustolovina, avantura, niz pogrešaka i pokušaja ispravljanja istih, svaki dan bogatstvo ljudi, energija, ljubavi, mudrosti i svega. Ne bi ga mijenjala za niti jedan dosadni život, koliko god siguran i predvidiv bio, jer ovo je moj film, u kojem JA igram glavnu ulogu, a glavni glumci uvijek pobijede/prežive/budu sretni do kraja života.

Nešto mi zvoni cijelo jutro pored glave, a ja uporno pritišćem gumb u sredini po default-u da ga utišam, jer BOŽE; SAMO PET MINUTA!!! Alarm je bio u 7:00h, uspjela sam ustati...u 10:05.
Inače, moj termin u poliklinici Šlaj Anić bio je zakazan u 10. Shvatim da sam opet zasrala s tim snom (a lijepo mi mama kaže odi spavati ranije, ali ne mama ne spava mi se. Eto ti, glupačo.) Brzo hvatam mobitel, ulazim u imenik, biram broj poliklinike i molim dragog Boga za milost...
-Poliklinika Šlaj Anić, izvolite
- Jutro...Ovaj... Imala sam termin u 10 kod vas i zaspala sam. Mogu li doći sada? (molim te, reci DA)
- Kada?
- Evo sada, samo operem zube i dođem odmah ( Reci da, reci da)
- Može, dođite. (YESSSS!!!)
Ustanem ja, odletim u kupaonicu i sredim se, vratim u sobu, nabacim traperice majicu i sako na sebe, nove cipelice, ustvari SVE NOVO na meni i pogledam se...Jao, kako sam lijepo obučena, ne mogu sada ko govno izaći iz kuće.
Ništa, uzet ću sunčane naočale. Ne, i dalje nije dobro. Kosa mi se ujebala od spavanja, moram proći peglom malo... Uključim peglu, čekam 30sek da se zagrije, ali to je vječnost u mojoj glavi pa mislim da dok čekam mogu malo samo pudera nabaciti...Ajde sad kad sam već stavila puder, ispeglala kosu, pogledam se i blijeda sam si. Samo malo rumenila... Ok. Sad je ok. Ruž ne moram jer ionako će mi sada tamo prtljati po zubima. Idemo. Skačem u auto zadovoljna svojom brzinom (20ak min) i jurim punim gasom.
Stižem pred vrata, ostavljam auto ispred na sva 4 i ulazim, a ljubazne tete me ne gledaju poprijeko. U sebi gorim, OPROSTITE ŽENE ALI DA STE VIDJELE KAKO IZGLEDAM... Brzo obavimo što treba, pitaju me kako sam... Jesam li u raju?
Novac ne jamči kvalitetu, ali u ovom slučaju jamči sve. Ne žalim lipe ostavljene tamo jer te žene, ma nemam riječi. Imam zapravo ali odite i uvjerite se sami najbolje. Divota.
Izlazim, zadovoljna, kao i uvijek i hm, kuda ću. Doma ne idem sad kad ovak dobro izgledam, pa zovem svoju dragu Marcelu. Dogovorimo da dođem na cvjetni i hop evo mene za 5min. Fotografi, slikajte ovu divotu a ne one žgabe sa šarenim čarapama iz Alise u zemlji čudesa ili Pipi duge čarape il šta već...
Evo moje lijepe Marcele, u kafiću u Gajevoj u Arheološkom muzeju, grlimo se pričamo i uživamo. Sunce nas grije, obje smo super volje i opušteno uživamo u kavici.
Ona ima neko šminkanje prijateljice pa me zove da dođem k njoj da se zezamo. Može, ionako nemam planova naredna dva sata. Ona na svoju stranu a ja prema parkingu Cvjetni. Ulazim u auto, izlazim na zeleni val, nekome tipkam nešto, kad mi netko sdesna trubi. Trubi i trubi. Pogledam ja udesno, kad ono O NE. NE TI! NE SAD! ZAŠTO!?
Prijatelj iz školskih klupa, glavom i bradom, smješka se i trubi mi. Mahnula bih mu i nasmijala se i bila sretna što ga vidim...U nekom paralelnom svemiru. Jer u ovom, danas tjedan dana smo se ljubili kod njega doma u krevetu... Bila je to ona obljetnica mature i on mi se cijelu večer otvoreno udvarao i plesao sa mnom i tako...Nakon izlaska svi smo otišli k njemu, ja sam zaspala tamo, on se ušuljao u neko doba u krevet i ujutro kada me budio me počeo maziti i ja se okrenem i hop mi se ljubimo i ipak nisam mogla dalje pa sam ustala obula cipele i sjurila se dolje i otišla kući. I sada je tu, desno od mene i trubi mi. Inače, on ima curu već dugo godina. Užas. Ali slatki je skroz, šarmer s kojim bi svaka zgriješila. U svom tom bunilu, skrenula sam lijevo umjesto produžila ravno kod Marcele, i otišla u Arenu Centar. Sjela sam na kavu, sama, i zujala. Nazvala sam Marcelu da joj kažem da ipak ne dolazim. Jučer sam dogovorila kavu s Robertom, pa sad tipkam s njim i izvlačim ga iz kreveta da odemo na cugu. Javit će se kad se sredi. Negdje na pola kave, javlja mi da je u centru neko obaranje ruke i da je to događanje njegovih frendova i da dođem. Ok, idem. Dođem ponovno u centar (taman da fotografi dobiju drugu šansu za ovu ljepotu) i tražim ga. Napišem mu da ga tražim a on sjedi tamo s nekim ljudima ispred bine za stolom. To su bili ti organizatori, upoznala se ja s njima, sjela, pravim se da me zanima obaranje ruke...Malo popričamo i zujimo i tako naizmjence, dok sunce i dalje prži punom snagom.
- Hoćemo otići nešto pojesti? Gladan sam ko pas. - predloži Robert
- Da. I ja sam gladna. - Hvala Bogu da si to rekao, pomislim
Ustanemo nakon par trenutaka, pozdravimo Mariće i uputimo se u podrum Vip-a na biftek...

Roberta sam igrom slučaja upoznala vani, njegov prijatelj se upucavao mojoj prijateljici Luciji i na prvu pomislila da je gay, dok mi nije pokazao svojeg potomka. Ne znam što mi je gore bilo, misliti da je gay ili saznati da je oženjen i ima dijete. On je jedna pozitivna, opuštena i mudra osoba i nekako posebno djeluje na mene. Mogla bih ga slušati satima. On je jedan od onih nekompleksaša, potpuno prirodan tip, izravan, duhovit. O plavim očima i izmišljenom osmijehu neću ni pričati, a mogla bih. Ali neću jer je oženjen. Nakon izlaska našli smo se jedan dan u Radničkoj na sushiju, i bilo je to najbolje provedenih dva sata ikad. Opušten, kvalitetan razgovor. Robert mi se sviđa. Robert je pametan. I seksi, nekako.
Nakon sushija smo se našli u Areni kada sam se vraćala s puta iz Vukovara, a on je putovao za Rijeku. Opet je bio super, a mislila sam da možda ovaj put neće.
Nakon toga smo se vidjeli danas. Dakle danas je 4.put da smo se vidjeli, a imam osjećaj da ga znam 100 godina. Mislim da i on ima taj osjećaj. Osobno ne vjerujem u muško-ženska prijateljstva ali ovo bi mogla biti iznimka.
Kada on priča o svojim uvjerenjima, toliko strastveno zastupa svoje stavove i tako lijepo argumentira svaku svoju tezu, ja mislim da bih se mogla zaljubiti u tog čovjeka. A to bi bilo jako loše. Ili?
Roberta sam pitala nakon što je rekao da ima dijete na suptilan način da li je oženjen na što mi je odgovorio kako se radio sina oženio kod matičara da pravno bude sve ok za dijete. Shvatila sam da to nije to i da nije u braku iz ljubavi. Ali znam, kakav god da je, još uvijek je to brak.
Danas smo potegli taboo temu - seks. Nasmijali smo se, pričali i jako mi je bilo ugodno u njegovom društvu. Na momente sam ga gledala kada bi se nasmijao i pomislila; Bože, zbilja su svi dobri ili pederi ili oženjeni.
Ustali smo s ručka i rastali se ispred, spomenuo je da navratim večeras u Gallery. Mislim da koliko god je cool i sve, i on je malo slab na mene.
Došla sam kući, i javila se Luciji s kojom se večeras trebam naći na piću. Spomenula sam bismo mogle u Gallery na cugu... Ups. a što sad...
Misao dana: Jebeš sve, jednom se živi..
Baš me zanima ostatak ovog dana/večeri! Radujem ti se, živote!

Post je objavljen 07.05.2016. u 17:25 sati.