Ima tome već dosta godina, dok sam kao studentica živjela u podstanarstvu u jednoj zgradi, peti kat, prvi ulaz do ceste. Iznad mene se taman doselio mladi bračni par, on visok i kršni brkajlija, i ona, poprilično neupadljiva i bezizražajna žena. Oboje su izgledali pomalo retro. U zgradama ljudi žive a da se nikada i ne upoznaju - možda sam zato razvila naviku da o ljudima koje često susrećem zamišljam tko su, što rade, čime se bave. On je bio visok i imao je velike, jake ruke, široke dlanove - mogla sam ga zamisliti kao radi kakav fizički posao, možda u nekom brodogradilištu ili kao bagerista. Ona je bila pomalo staromodna za svoje godine, i odijevanjem, i kratkom, strogo podšišanom tamnom kosom koju je svojevremeno Demi Moore furala u "Duhu" , i općenito cjelokupnom pojavom koja je odavala dojam samozatajne tajnice u kakvom poduzeću, koja kuha dobre kave i u uredu uzgaja afričke ljubice.
Moj je stan bio točno ispod njihovog, a cijela ta zgrada u kojoj smo živjeli podsjećala me na kulu od tankog kartona koju malo jači vjetrić može srušiti. Čulo se, naime, doslovno sve - i kad netko u susjednom stanu podrigne, i kad pusti vodu u zahodu, i kad prdne. No, čovjek se s vremenom navikne na poražavajuću činjenicu da ga onaj drugi može čuti onda kad to najmanje želi. To je, valjda, cijena stanovanja u novogradnji.
Nekoliko noći nakon što su uselili, prvi puta sam ih čula. Najprije kao neko meškoljenje, mrmljanje, a onda sasvim razgovijetno, transparentno i prodorno žensko stenjanje koje nije ostavljalo dvojbe o čemu se radi. Cijeli čin je trajao dvadesetak minuta, i to dvadeset vrlo intenzivnih minuta popraćenih zaglušujućim škripanjem kreveta a zatim i njegovim pomicanjem po sobi, i njenim sve jačim i jačim stenjanjem koje je, na samom vrhuncu, preraslo u zapomaganje i zazivanje svih znanih i neznanih bogova i svetaca, valjda zato da joj pomognu izdržati te moćne, prodorne ubode sladostrasnog koplja brkajlije koji ju je rasturao.
Nakon te prve noći isto se ponavljalo skoro svaku noć. Pauzirali su samo kada su ih posjetili njegovi roditelji, a to je bilo, koliko se sjećam, samo jednom u tih pola godine. U početku sam nabavila čepiće za uši - nisu pomagali. Da mi je netko pričao da jedna tako bezbojna žena poput nje može iz sebe ispustiti toliki spektar uzdisaja, zapomaganja, svih tonaliteta stenjanja, molitvi ("zabij mi ga do kraja molim teeeee"), ekstatičnih religioznih vizija (" svršavaaaaam Isuseeee"!), ja mu vjerovala ne bih. Susretali smo se u hodniku, ja bih mahinalno okrenula glavu na drugu stranu jer mi je bilo neugodno, sve dok nisam shvatila da je njima ili totalno svejedno što ih drugi čuju, ili da nisu imali pojma koliko su zidovi tanki i da je njihov seks zbog toga postala glavna tema o kojoj se pričalo iza skoro svih vrata u tom dijelu zgrade. Jednog dana, dok sam bila na balkonu, primjetih njega kako puši na susjednoj terasi. Lagano je stavljao cigaru u usne prekrivene tamnim brkom i nekako odveć nježno za tako grubu pojavu otpuhivao dim u zrak. Uhvatih samo sebe kako promatram njegov oštar profil alfa mužjaka, i kako mi pogled klizi sve niže, do onog dijela tijela koje je ograda balkona skrivala. Na vrućem ljetnom suncu vidjela sam, i iz te daljine, male kaplje znoja koje su svjetlucale na njegovom čelu, napetu kožu na snažnim mišicama i tetovažu neke ruže na njoj, i intenzivno plave oči koje su gledale negdje ispred sebe i u tom trenutku mi se učinio baš lijep, taj retro muškarac, i nekako, a da ne mogu objasniti kako, poželjela sam da se nađem ispod tog jakog, kršnog tijela, prikliještena i bez mogućnosti za uzmak.
Od te noći, na neki perverzan način, uživala sam u nametnutom mi voajerizmu koji se svodio isključivo na slušne podražaje. Znala sam da kada ona stenje kao da će izdahnuti pod ogromnim teretom i kada ne zaziva bogove i svece - on je na njoj težak, jak i moćan, njegovi guzovi ritmički rade a njeni nokti su zabijeni u dlakava mu leđa. Ruža na mišici pulsira dok svršava u njoj i po njoj. Bilo je i noći kada je uzdisala lagano, prpošno, i kad je to stenjanje bilo popraćeno razgovjetnim prohtjevima ("diraj me po sisama, stisni mi dupe") - tada sam znala da je ona na njemu, da galopira na tom ogromnom, moćnom udu koji sve do balčaka nestaje u tami njene proždrljive rupe, da bi najednom ponovno osvanuo obliven slanim izvorom života. Tih noći, dok ga je jahala, čuo se povremeno i njegovo muklo stenjanje, nalik na tihu grmljavinu koja izvire iz najdublje tame sobe, ogromnog, dlakavog vukodlaka.
Par mjeseci kasnije je rodila blizance. Zvukove sladostrašća zamijenilo je dječje cendranje, vrijeme seksa zauvijek je prošlo. Nedugo nakon toga i ja sam odselila iz zgrade. Nije imalo smisla ostati na tom mjestu jer ništa više nije bilo kao prije, ako shvaćate što želim reći.
Post je objavljen 06.05.2016. u 21:38 sati.