Recimo, njih dvoje.
Žena koju sam izmislila, ali itekako postoji, i muškarac stvoren možda i prije nje, a onda opet - vrlo opipljiv i stvaran. Hrabrost koju ne moram izmisliti, tu je, i sramežljivost što se gasi po potrebi, kad god i čija god.
I ona je većinom tu.
Zatim im stvorimo mjesto radnje koje je i dalje vrlo nebitno. Može biti gužva, glasno, može biti intimno, poznato, prazno, možemo ga i zaobići; svejedno je.
Vrijeme radnje: kad god. Može biti jutro, nekoliko sati iza ponoći ili podne, četiri zida ili nijedan, može biti ulica. Pritom može biti sunčano, lijevati kiša, možemo zaboraviti kakvo je stanje vani, kao i to koliko je zapravo sati i što sve treba napraviti kasnije.
Radnja je jasna: pri upoznavanju će joj biti bitna njegova tišina i način na koji često spušta pogled. Ili pogled sam, trenuci analize koji se vide u nečijim očima. I to će trajati.
U razgovoru će biti zamjetljive tek pauze između dviju tema. Sitni prijelazi, gotovo nejasne tišine.
Teme i dalje neće biti bitne. Bit će pamtljiva, recimo, boja glasa o kojoj kasnije možeš pisati i koja se uglavnom osjeća intenzivnije od buke u pozadini, od bilo kakvih poznatih ili nepoznatih statista uokolo, usputnih pozdrava i kimanja glavom.
Prijelomni trenutak: za nju bi to bio zagrljaj s leđa u sobi u kojoj se našla prvi put. Pozitivan nemir ulaženja u privatni prostor kao nešto što inače izbjegava, pred čim se zatvara, zaledi, ustukne. Pokušala je i to, neuspješno. Takav će trenutak razlike ostati.
Sadašnjost: svedeno na prizor, jedna draga pojava koja ti izmami osmijeh i kada ti se ne smije. Frizura mu je postojana, rekla bi najbolja moguća ukoliko bi dijelila nepotrebne komplimente, jedna od onih kakve poželiš dotaknuti, ali se samo nasmiješ i kažeš da je sve na svom mjestu. Svedeno na neke druge, mnogo opasnije razloge: izrekla ih je ranije. I puno glasnije.
Strategija: javnost. Pali svaki put.
Osjećaj: pravila bi mu lazanje iako ih je zadnji put pravila dovoljno davno da takvu ideju više ne zna osvijestiti u svom sjećanju. Dovoljno da takvu ideju ipak rado pretvori u djelo u bliskoj budućnosti, tek tako, jer ne mora baš uvijek i svemu pronalaziti razloge. Iako bi itekako mogla.
Bliska budućnost: ...
____________________
Post je objavljen 03.05.2016. u 20:45 sati.