Pregled posta

Tu ti ne vrijedi ono 'manje je više.' To manje vrijedi samo za odjeću i šminku na ženskom licu. Ponekad naiđe netko tko mora. Drugi samo žele.Ingrid Divković

Postoje roditelji i roditelji i postoje djeca i djeca.Razlika je u tome što neki roditelji imaju osiguranu egzistenciju za svoje dijete godinu dana unaprijed i imaju oni koji se odriču svoje egzistencije da bi svojoj djeci osigurali egzistenciju godinu dana unaprijed.
Postoje djeca koja nemaju đeparac svaki dan ili tjedan i postoje djeca koja na računu u svakom momentu imaju određenu cifru na računu.Velika je razlika između imati i nemati.Kada imaš nešto uvijek strahuješ da će ti netko to silom ili prevarom htjeti oduzeti,kada nemaš ne računaš da ćeš trošiti na ono što si ne moš priuštiti.Nije to nikakva filozofija stvar je percepcije.Načina života koji živiš.Da zaista ne pripisuješ sebi zasluge za usluge ne bi ih ni spominjao.Znam ljude,zapravo svi ljudi koji istinski u mom životu razumiju vrijednost onoga što radim,ne bi me tražili nešto što znaju da si ne mogu priuštiti.Ljudi koji me zaista poznaju i koji žive moju svakodnevnicu,tj koji razumiju kako život funkcionira.Daleko od toga da svi smo mi spremni za prijatelje izači u susret.Ali opet koliko je taj susret uistinu na našu korist ili štetu.Pa sama činjenica da si student.Ni jedna studentska satnica nije ispod 20 kn.A realno ko god se bavi projektiranjem zna da sat u autocadu košta 150 kn i studenti to rade kao ekstra poslič sa strane.To vam je u rangu činjenice da nekom držite repeticije.Koliko košta sat vašeg vremena u tom slučaju.Na stranu usluge i zasluge.Čemu istjerivanje pravde oko nečeg što je realno 10 puta ispod cijene.Cijeli dan mozgam i razmišljam i trudim se shvatit di san falila i što san krivo napravila i kojim postupkom sam nekog uvridila,jer sam naplatila minimum minimuma,dnevicu koja je i dalje ispod realne cijene jer 3D uvijek košta više.
I pokušavan si misli prebacit na nešto drugo i trudim se ne mislit na to,ali opet nekako se vrača kao bumerang.I ne toliko sama činjenica da san tražila više nego šta se od mene očekivalo,ne sama drama koja je izbila oko svega toga,Čak ni mješanje moga brata u nešto s čim on realno nema veze,koliko sami postupak di te netko gleda kao lopova i optužuje te da si ga iša ciljano pokrast,gleda te s onin optužujućim pogledom,kao da si mu namjerno išao napakostit unatoč činjenici šta si tjedan dana napustio život i posvetio se zadatku s ciljem da mu staviš osmjeh na lice.Zaista mi nije jasno,po kojoj logici zaključak.
Vrtim si film i prevrčem si po glavi savki trenutak i mislim se kako si neke stvari nikad ne bi dopustila.Sjetim se svakog puta kad san pred svojim starcima stala branit svoje prijatelje,kad san svaki put rekla krivi mene,ne njih.Sjećam se svaki put kad san se posvađala s njima jer to su mi prijatelji i zaslužuju poštovanje za usluge koje su mi napravili.Nikad mi ne bi palo na pamet da ih molim da mi se osjećaju krivima zato jer su uzeli ono što im dajem,makar i sami pitali.
I nikad nisam rekla znaš ja sam to tebi napravila...Zaista nije stvar novca,na novac nisam ni računala i da sam stavila troduplo više to je i dalje znatno niže od realne vrijednosti.To je kao da konobar u sezoni radi za minimalac bez manče ili da radiš u sezoni u turizmu bez stimulativnih provizija.Jel se odričeš postotka svaki put kad pred tebe stane netko poznat.Zamisli da si trgovac,pa da ti netko kupi robu vrijednosti 1000e bi li mu je prodao za 100e samo zato jer si mu prijatelj.Naravno da ne bi,jer riskiraš svoj posal,svoj ugled,danas sutra i karijeru.
Koliko ti zaista vrijedi neki odnos,shvatiš tek u ovakvim situacijama.I kad se postaviš u svoju poziciju i kažeš si pa da mjesec dana gladujem,ne bi uzeo ono što sam dao.I kad se psotaviš u tuđu poziciju,pa pomisliš kako bi se uvrijedio da netko o tebi misli da si ne znam kakav.Koliko zaista vrijedi pasti u nečijim očima,koliko zaista vrijedi nekoga razočarati.
Ne smatram se boljom ili lošijom osobom,svi smo takvi kakvi smo.Život nas uči kako da razmišljamo i promišljamo u određenim situacijama.Neke stvari jednostavno ne vrijede novca.Novac vam ne može kupiti miran san noću niti vam može izbrisati trenutnu percepciju.Stvar je principa.
Stvar je toga da vas ponekad stranci bolje razumiju,stvar je toga da pogreške ne možete ispraviti.Kako ja ne mogu ispraviti činjenicu da nisam inzistirala na ničemu nakon 3. puta...Ne mogu ni durgi ispraviti svoje postupke.Na stranu dobre namjere,teško da neke stvari ljudi jedni drugima praštaju.Neki zaista mogu nastaviti živit s tim,a neki će se uvijek kajati.
Sve je to život.Nije svačiji isti.Ja san se spremna odreć zraka zbog pojedinaca,ali ne mogu mijenjati sklopove u glavi.
Ma uzalud je meni tražit razumjevanje tuđih misli.Ovo moje stanje šoka trajat će još nekih par sati,a onda će jednostavno nestati bespovratno.Zapravo nisan čak ni ljuta ni razočarana,nego jednostavno se ne mogu načuditi ljudskom razmišljanju.
Vjerojatno ni za 10 godina neću shvatit što se dogodilo u proteklih 48 sati.Valjda nije ni bitno.Valjda ponekad trebamo ovakve situacije da se sjetimo kako nan se uzalud zavaravat da ipak ljudi mare jedni za druge.Postoje ljudi koji me ni za mišljenje ne pitaju jer ne žele moje ulaganje iskoristit bez da si ga mogu priuštit.Nešto kao ljudi koji ne idu doktoru jer znaju da si ne mogu platit liječenje ili ljudi koji ne idu u kafić ako nemaju novac da si plate kavu.Ne zoveš vrtlara,ako nemaš za njegovo znanje.U konačnici zašto bi itko išta radio besplatno.Danas kad je sve na cijeni,kad ljudi vrednuju jedni druge po tome koliko novca imaju.Kako dokazat da ne gledaš ljude po tome kad uspoređuješ one koji imaju i više nego im je potrebno i one koji preživljavaju.
Šta je to pristojnost,šta je to informiranost.Valjda u ovoj situaciji više nije ni bitno.Ja ću noćas mirno spavat i sutra zadovoljna ić na posao,bez grča u želucu i straha da sam razočarala nekog.Čak san na trenutak pomislila kako sam možda razočarala sebe,sad znam da sam si učinila uslugu.Valjda nam svima treba lekcija.Valjda naučimo skoro nikad da prijateljstvo i obitelj ne idu u posal.Jer uvijek postoji računica.U svakom odnosu i uvijek dođe do nesporazuma jer nitko ne zna reči točno što želi nego uvijek pitaju onoga drugoga i onda se šokiraju jer nemaju ideju o tuđim željama i potrebama jer svijet pretpostavljaju sebi.To u konačnici i nije moja stvar.Ja san uvijek bila za dogovor,sve dok su ljudi spremni reči što ih zapravo mući,a ne kad je šteta već počinjena da idu krivu drinu ispravljati.



Post je objavljen 02.05.2016. u 18:51 sati.