Doktori manevarskih nauka
Jednom davno kad sam tek počeo raditi na željeznici, moj dobar kolega manevrist, je ispričao priču o tome kako se je jednom zgodom našao na nekom primanju ili svečanosti, na kojoj su bili sve sami akademski obrazovani ljudi, rekli bismo viša klasa. Kaže on sve sami inženjeri, profesori, doktori, i tako. Čuje on kako se jedan drugome predstavljaju, a on šuti. U jednom trenutku pita ga jedan od prisutnih: A vi gospodine, čime se vi bavite? A moj kolega kao iz topa odgovori, šaleći se, ali mrtvo ozbiljno : Ja sam doktor manevarskih nauka! Priča on kako su svi ostali začuđeni ali nitko ga nije pitao što bi to bile manevarske nauke!?
Iako manevarske nauke kao takve zaista ne postoje, na željeznici postoji maneviranje koje je veoma važno i u pogledu pravilnog i pravovremenog sastavljanja i rastavljanja vlakova ali i u pogledu sigurnosti željezničkog prometa i radnika koji obavljaju manevriranje a to su upravo radna mjesta manevristi i rukovatelji manevre.
Što je u stvari manevriranje? Prema definiciji iz pravilnika i uputa HŽ pod manevriranjem se podrazumijeva svako pokretanje željezničkih vozila koje nije vožnja vlaka, a koje se obavlja radi njihova premještanja s jednog mjesta na drugo uključujući i rad oko zakvačivanja, otkvačivanja, usporavanja i zaustavljanja toga kretanja te osiguranje vozila od samopokretanja. Navedeni radnici primarno obavljaju ove radnje uz sudjelovanje i drugih radnika, ali manevrist je radnik koji ulazi između željezničkih vozila i onda ih sastavlja ili rastavlja. Zakvačuje i otkvačuje željeznička vozila pomoću tzv. kvačila, koje nabacuje na vlačne kuke, što je opasna radnja jer je uvijek jedno od željezničkih vozila u stanju kretanja, dok drugo u pravilu stoji ( kod zakvačivanja). Pri tome manevrist mora biti maksimalno skoncentriran pazeći na osobnu sigurnost a i pazeći da pravilno i od prve zakvači vagone, nakon čega zateže kvačilo i priljubljuje vagone jedan uz drugi, kako bi kompozicija bila kompaktna, i sa što manje trzaja u vožnji. Nakon zakvačivanja i otkvačivanja vagona, manevristi su ti koji onda po naređenju rukovatelja manevre, odnosno prometnika vlakova koji nadzire i koordinira kompletni rad manevre u kolodvoru, pomoću manevarskih lokomotiva koje voze za to obučeni strojovođe prebacuju pojedinačne vagone ili grupe vagona na određene kolosijeke te tako formiraju vlakove odnosno rasformiraju vlakove te vagone od rasformiranih vlakova postavljaju na određene kolosijeke na utovar ili istovar. Pri tome vode brigu o sigurnosti prometa i o kočenju manevarskih sastava, kod ostavljenih vagona i željezničkih vozila moraju osigurati ista od samopokretanja. Pri tim radnjama komunikacija na relaciji prometnik vlakova-rukovatelj manevre-manevrist-skretničar, koji čine osnovni tim kod manevriranja, obavlja se usmeno, ili putem odgovarajućih telekomunikacijskih uređaja, najčešće motorole, ali i uz davanje propisanih signalnih znakova koji postoje otkad postoji i željeznica. Zato i manevristi i rukovatelji manevre moraju imati položene stručne ispite za svoja radna mjesta . Lijepo je vidjeti jedan teretni ili putnički vlak kada klizi željezničkom prugom, ali netko je morao sve te vagone i lokomotivu pokopčati, netko ih je morao izvući sa utovarnih kolosijeka i poslagati u kompoziciju, a to rade upravo manevristi. Dakle, da bi jedan vlak mogao postati vlak i biti otpremljen te putovati na svojoj relaciji, isto se ne bi moglo bez manevrista.Manevristi su terenski radnici, oni ne sjede u uredima, njihov posao odvija se na živim kolosijecima. Svoj rad obavljaju po svim vremenskim uvjetima, i po zimi i po ljetu, i po kiši i magli, na snijegu te je taj posao i zbog takvih uvjeta i fizički prilično naporan i iscrpljujući.
Kad sam počeo raditi na željeznici kao prometnik vlakova, puno sam naučio o poslu upravo od ovih vrijednih radnika koji su svoj radni vijek provodili s glavom u torbi između vagona, stavljali i skidali teška kvačila, vozili se na stepenicama vagona po svim vremenskim uvjetima, ljudima na kojima se vide ožiljci od rada i vremenskih uvjeta. Počeo sam raditi u jednom velikom utovarno-istovarnom kolodvoru u kojem je permanentno prisutan manevarski odred ( manevarski odred je zajednički naziv za rukovatelja manevre i određeni broj manevrista). Vlakova u dolazu i odlazu bilo je zaista puno u to vrijeme, a dobar manevarski odred bio je garancija da će sve ići kao podmazano. Kao mlad prometnik nisam se puno uplitao u način na koji će oni raditi manevriranje, jednostavno sam im rekao na kojem kolosijeku želim da mi bude koji vlak, a oni su dalje radili gotovo samostalno uz moju asistenciju koja se sastojala od okretanja skretnica za vožnje na namjeravane kolosijeke, te davanje raznih informacija u vezi dolazećih i odlazećih vlakova, prioriteta za otpremu, nekih mogućih posebnih uvjeta i slično. Bila je to uigrana ekipa na čelu sa iskusnim rukovateljima manevre, pravi profesionalci, a za mene oni su tada istinski bili ''doktori manevarskih nauka''.
Ali nekada velik broj manevrista u željezničkim poduzećima danas je drastično umanjen. Nešto zbog smanjenog obujma posla, nešto zbog promjene tehnologije rada, zbog ukidanja usluga manevriranja u kolodvorima itd. U putničkom prijevozu pojavljuju se sve više motorni vlakovi, koji bi trebali u potpunosti istisnuti klasične kompozicije s vagonima, te tako neće biti ni potrebe za manevristima. Ipak u teretnom prijevozu još dugo će postojati potreba za manevristima te će se tako to željezničko zanimanje od velike važnosti za funkcioniranje željezničkog sustava održati.
Post je objavljen 02.05.2016. u 11:48 sati.