Tokom vikenda imam posetu: brat je sa delom porodice iskoristio vikend da se nadise svezeg vazduha.
Sledeceg dana predvece krecemo u setnju, vreme je tmurno, bremenito, ali vetar zna odneti oblake i propustiti nesto svetla...
Krenuli smo stazom kaja se odmah naglo propinje kroz ostatak zaseoka
Prolazimo kroz obliznja polja: vocke pod cvatom zavode tmurevinu
Dokopali smo se i bukove sume. Bez lista je i ima prilicno svetlosti.
Put nas izbacuje na izuvijanu visoravan. Oblaci bi je prekrili, ali vetar ih rasplice.
Uzivamo u prizorima...
vetar razliva boje po prostoru
Na prevoju je kontrasvetlo
Svetlost sivi i gasne. Snimam sa sve vecom ISO vrednoscu...
Oblaci se navlace i preko samog Crnog vrha. Mi smo pak u oku tog nemira...
Tama pada sve brze...
Zastajem da se kreativno poigram duzininom ekspozicije