eto,
napokon neki pravi razlog
za nadurit se,
jupi jeeeee ah, jeeeee!
prvo,
kakav je to jarčevi praznik rada
koji pada u nedjelju,
ono,
trebalo je to dobro proučiti prije,
pa, ko naši pametni susjedi slovenci
proglasiti i drugi peti praznikom,
a ne da se ovak nemre opet ništ zničim spojiti,
niti kam otpelati,
kakav baksuz.
ko drugo,
ko je vidio
da za prvi maj pada snijeg,
daj, ono, fakat lakat,
pa tada smo se već hitali u more,
istina, ledeno,
no,
ko nije, čiknwingsica je,
bitno je samo da se hitiš,
pa plivaš dok ti sve ne poplavi,
i usnice, a jagodice ti se smežuraju od šoka,
pa, posle cvokočeš zubima ispod ručnika
i slušaš prodike staraca:
" jesmo ti lijepo rekli da ne skačeš, jer je prehladno! ".
kako jedna lasta ne čini proljeće,
tako niti jedna porcija graha ne čini praznik rada.
sve to prvo je neko moral zaraditi.
sada nemreš ni doć do mora,
jer su ceste zatvorene zbog sniježne mećave.
naravno da je i mraz zmrznul sve one rane voćke
koje su, zbog nenormalnih vrućina se požurile van,
a one koje nije uspio mraz, stukla ih je tuča ili graaad,
tak da opet postoji velika šansa kak bumo jeli uvozno tuđe plastično
i plaćali ga deset put više neg kaj vredi,
a ne vredi ništ, jer, nit ima okus, nit miris, samo pesticide, otrove i grube kore.
sanjala sam čudan san
o svom vrtu u kojem je obilno rodila voćka jabuka,
toliko ih je bilo da se jadno drvo već savilo od tereta,
ko u onoj pjesmi o maslinama koje niko nije pobral,
a, taj naš vrt bil je obzidan visokim zidom,
kaj je jako čudno, jer ja baš i ne volim takva velika zidana zdanja,
te, da i imam svoj vrt, ogradila bih ga lijepom drvenom ogradom
po kojoj bi rasle neke lijepe cvjetne kulture šarene,
al, dobro, to je samo san, jer ja niti imam, nit bum imala svoj vrt,
pa nit ne moram brinuti o tome čime bu i dal bil ograđen,
jer, iz pouzdanih izvora smo saznali,
od predstavnika stanara zgrade u kojoj je moj muž suvlasnik jednog malog stana,
kako riješavanje slučaja te zgrade vezano za nepostojeću uporabnu dozvolu
još nije ni pokrenuto,
a kaznu za to ne mora platiti investitor graditelj zgrade,
koji ju i nije od države izhodovao,
već stanari, tojest, suvlasnici, dakle, moj muž i ostali
koji su te stanove njemu platili
i to, usput rećeno, prek svake cijene, jer su, u to doba
cijene stanova drastično narasle,
kaj, sada i nije slučaj, već su te iste cijene stanova u zg nikad niže,
valda zato kaj ih ima neprodanih ko šodra i zjape prazni
praktički propadajući,
i nikom ništ.
uglavnom,
moj muž skup s tim svim ostalim vlasnicima stanova
pravo mora dobiti uporabnu dozvolu i platit kaznu zato kaj je
onaj koji je zgradu sa stanovima gradio nije napravil uopće
nikad,
a stanove je prodal njima,
mislim,
ko im kriv, kaj su bili tak bedasti,
pa su vjerovali da je ovo gdje živimo
" pravna država,
u kojoj institucije rade svoj posao,
i svak za taj posao treba odgovarati ".
sam se pitam kome,
Dragom Bogu,
ili
sedmoj od devet?
Post je objavljen 01.05.2016. u 13:06 sati.