...aaahhhh što je dobar i ukusan grah..
Naime,kako mi ujak danas ....nedjelja,pa još prvi dan koji bi da nepada baš u nedjelju u kalendaru bio crven.....slavi ujedno i rođendan,a znajući da ja radim i petke i svetke...hebaj ga kad institucija nemore bez mene...
...daklem znajuć da sam danas zauzet po drugim pitanjima,on je lipo organizira malu fešticu sa probranim i nevelikim društvencem u njegovoj tavernici...onako unaprijed prvog maja.
Obzirom da je tu lijepo zidano ognjište u kojem je još pucketala lagana vatrica ostala od kuhanja finog i ukusnog graha..tetovca a ne trešnjevca!..iz vlastitog uroda!....koji se krčkao u kotliću...da krčkao..sve delicije mu nisu ravne!
Naime,otkrit cu i malu tajnu dobrog graha...ne nisu začini i dodaci u pitanju već tehnika kuhanja...daklem,prva je da se grah kuha dva puta...prvi dan jedan sat,a drugi dan još se dokuha dva sata...,a druga ne manje važna stvar je da se prva voda dakle od prvog dana zamjeni drugom..e sad zašto?
...obzirom da je on stari lisac kulinarstva,tvrdi da ta prva voda izaziva nadimanje...a time zna se šta slijedi...rafalna grmljavina...da o bojnim otrovima na prvoj crti i ne pišem.. :)))
Kako je grah bio malčice pikantniji...pobjegla mu jedna cijela papričica!..no niko se od uzvanka nije žalio...dapače,grabilo se po nekoliko tanjura...a to je trebalo sve zalivati finim vinom kojeg nije falilo...nemoram spominjat ..iz vlastita vinograda!
...kako je grah bio tek predjelo kojeg se najelo bez žalbe...slijedio je slijed finog ovčijeg sira sa garniranim gustim zelenim maslinovim uljem uz pladanj tek načetog domaćeg istarskog pršuta,a od nekud se stvorila i jedna posuda preukusne francuske salate....tu se već pucalo po šavovima!
A to nije sve....kako je ujak gurman samo taki....nije moglo proći bez klasičnog roštilja...ćevapi po vlastitoj recepturi koji se prosto tope u ustima i ombolo lagano začinjen...uz naravno zelenu salatu iz vlastita vrta...
...tu je doslovno trebalo popustiti dvije rupe na remenu!...a čaše nisu smile biti prazne...!
....sad naravno slatko dolazi na kraju,a tu se već pobrinula njegova supruga..sa finim kolačima od kreme sviježeg sira i kremom od jagoda,a da ne omane našla se tacna štrudlica sa jabukama...
I tako se primakla ponoć..trebalo je nazdraviti u čast njegova rođendana i prvog maja...tu smo promjenili artiljeriju....sad se nasulo u čašice domaćeg...nego čijeg?...likera od rogača,koji je dopremljen s Brača...i domaćeg orahovca,za one malo nećkave bila je boca jegera....
Kako je ono pokojni Boris Dvornik u duetu s Oliverom pjevao Nadalinu...davnih dana....valjalo je poć leć,skoro se primakla druga ura...a ujutro na posao...
Marenda mi je danas čista voda s komadićima đumbira... na bojišnici zatišje....utihlo je oružje....unutrašnjih i vanjskih neprijatelja nema,od želučanih monologa ni glasa....
E pa sretan vam prvi maj...tako se kaže...a može i svibanj!...važno je da je fešta...za one koji su uposleni žele taj dan bit nezaposleni...a oni koji su inače nezaposleni...njih nažalost nitko ne pita kako im je...
u svakom slučaju ŽIVIO GRAH!
Post je objavljen 01.05.2016. u 08:40 sati.