Kad sam prvi put došla u Lisabon, zaljubila sam se u bijelu kulu na obali rijeke Tejo.
Kitnjasta za tvrđavu, čipka u kamenu, ne ostavlja nikog ravnodušnim. Zamišljate stoljeća
koja su prohujala oko nje, sve moreplovce koji su se otisnuli na daleke pute mašući bijeloj
kuli. S njenih je prozora Lisabon ljepši, a pogled na jedrilice na rijeci poseban. I poželite
da joj se vraćate ponovo i ponovo. Uspjela sam još tri puta, i uvijek bi mi boravak u
Lisabonu počinjao s njom.
Pri četvrtkom povratku gradu koji obožavam, njegovoj Alfami, Bairro Alto, prelijepim
trgovima, rijeci Tejo, prvo sam pohrlila mojoj kuli i iz parka s maslinama divila se njenim
kamenim čipkama. Pa ponijela figurinu, njenu repliku, da uvijek bude sa mnom i vraća
mi ljepotu koja me je začarala. Tko zna, možda joj se još jednom vratim...
(slika Lastavica)
Post je objavljen 02.05.2016. u 00:01 sati.