Marketing
Dolores Darcy
Mislim da sam zadnji put igrala igrice u srednjoj školi kad mi je bilo toliko dosadno pa sam radije igrala tetris nego učila za ispite. A u podzemnoj jako često vidim ekipicu kako igra te “opuštajuće” igrice. Ne mogu zamisliti da od svega što mogu slušati/gledati/čitati ja idem igrati tetris-like igrice. Nezamislivo. Jutros je jedna cura na mobitelu igrala tako neku igricu i onda izvadila Kindle Fire i kad ga je upalila – ta ista igrica je bila na tabletu. Hilarijozno. Na kraju je ipak prešla na knjigu.
Kako je neka epidemija gripe, hrpa učiteljica je doma. Tako smo mi danas imali novu učiteljicu. Učiteljica Dolores je skroz drugačija od Beluči i Uši. Dok je Uši energična, nasmijana, domišljata, a Beluči simpatična, vesela, a opet skulirana i sposobna držati nas na uzici, Dolores je kao da predsjednica Jane Austen kluba štovatelja. Nježnog izgleda, nježnog glasa, nježnog rukopisa... kad piše po ploči i miče se s lijeva na desno – bojim se da će se saviti kao vlat trave na povjetarcu. Njene naočale su klasične, a opet moderne. Njena kosa je skupljena, ali je pomalo razbarušena. Hod joj je lagan, a bijelo-roza košulja i crne hlače uredno ispeglane.
Rekla bih da me podsjeća na nastavnice/profesorice hrvatskog jezika i književnosti koje sam znala. Sve su bile nekako uživljene u književnost i imale taj ushićeno-romantični uzdah na razgovor o poeziji ili o nekom romanu-klasiku, a i fizički su bile nekako... nježne, snene, odmjerene... i dok ja tako tražim pridjeve, kroz glavu mi prođe i čista suprotnost. Imala sam nastavnicu koja je bila... pa... zamislite recimo fizionomiju Čobankovića.
Mi smo kao ekipa dosta hiperaktivni za jadnu Dolores. Dok ona objašnjava Moldavki akuzativ, stvaraju se ekipice koje pričaju, smiju se, a Sirijac B ne može skinuti oči s talijanke. Kako će biti razočaran za tjedan dana kada više ne bude s nama u razredu.
U pauzi Koreanka me zaskočila da joj pomognem u komunikacijom s dobardanskom kolegicom (iliti kolegicom iz Srbije) pa smo nastavile razgovarati. Kaže ona meni: „Ti imaš muža i dijete?“ Ja potvrdno odgovorim. A ona na to: “Nikad ne bih rekla. OK, ajde još još da si zauzeta, ali da imaš dijete…” U tom trenutku se nisam realno mogla sjetiti nijedne ideje zbog čega je to rekla. Kako ja to izgledam? Naravno da sam je pitala na što mi je odgovorila: „Pa... izgledaš nekako slobodno.“ Ne znam kakvu sliku o majkama ima u glavi, ali vjerojatno neka izmučena i ozbiljna lica koja uzimaju tečaj njemačkog kao nesretnu nužnost i bježe doma čim je gotovo. Ne zna ona da razlog zašto sam ja tako energična i zašto izgledam slobodno je baš to što nisam doma. Zato što nakon godinu i nešto dana napokon koristim mozak, napokon razgovaram s ljudima a ne za bebom koju tako boli đon što ja govorim dokle god joj dam u ruke sve što hoće (a hoće ono što može baciti na pod i proizvesti najveću moguću buku). Koreanka ne želi imati djecu. Nakon nedavno obranjenog doktorata, sad želi učiti njemački i nastaviti pisati romane.
I tako nas naša učiteljica Dolores nije baš naučila puno akuzativa, ali je meni bilo super, pogotovo jer Rumunjke nije bilo pa sam napokon imala slobodan dan od davanja privatnih lekcija. Mi smo se brzo razišli, a sigurna sam da je Doloros jedva dočela doći doma, zavući se pod deku, natočiti čaj i zaljubiti se u Mr Darcy-a po 101. put.
Post je objavljen 29.04.2016. u 23:36 sati.