Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anitabrezovic

Marketing

Guska, Islam i ja.

Iz dana u dan pišemo po blogovima spominjući nebrojeno puta, ime Gospodnje uzalud, trudeći se time, vjerovatno više sebi nego drugima, pokazati i dokazati kako smo dobri vjernici (vjerovatno bolji od drugih). No, nije sve u dokazivanju, već priznali mi sebi ili ne, samo očajnički tražimo potvrdu drugih da smo barem malo u pravu. Godi našem egu, a ego je nezasitan i stalno traži još. Volimo spominjati Boga i vjeru, jer mislimo kako nas te imenice iz vlastitih ustiju stavljaju u Božju milost, čineći nas time superiornijima od drugih, a u stvarnosti postajemo i Bogu dosadni. Baratamo sa, kako ih ja volim nazvati "Pojmovima 21. stoljeća" - tolerancija, predrasude, milosrđe...i niz takvih. Onda mi te izraze pretvorimo u pridjeve, pridjeve u etikete, polijepimo se njima i krećemo uvjeravati sve oko sebe "koliko li svetosti ima u meni". Biti tolerantan, biti bez predrasuda, biti milostiv.....Jedan gospodin je rekao: "Katolik sam pa sam u prednosti."-tako nešto! U odnosu na što? Na koga? Slušajući i čitajući, dolazim do jedinog, meni mogućeg zaključka: "Mi nismo ni ljudi, već netko i nešto što je zapelo negdje na početku evolucijskog lanca." Nikako da sjedinimo u sebi misao i življenje. Ali nije to karakteristika samo nas Katolika, već svih onih koji se vjerom busaju u prsa, više riječju nego djelom.
Iz dana u dan zbunjuju me ovi "Pojmovi 21. stoljeća", i to do te granice da se osjećam poput idiota. A koliki je idiot u meni koji svakog dana sve više raste i razvija se, dokazat ću na nekoliko primjera iz života. Napominjem da su primjeri istiniti, sadašnji u fazi događanja.

U školi gdje idu moja djeca (išla sam i ja, kao i oni prije mene), ima jedna mlada profesorica biologije. Mlada žena, iz male sredine, katolik do jučer. Početkom školske godine dođe ona, na svoje radno mjesto u školu, u maloj katoličkoj sredini, obučena u klasičnu islamsku "obleku", zamotana od pete do glave, Obavijestila ona kolege i učenike, kako je prešla na Islam. Vjera je intimna stvar i nije etički zadirati i prčkati po tuđim vjerskim uvjerenjima i opredjeljenjima. No, pomislila sam kako mi trenutna situacija s Islamom, a koje smo svjedoci, daje za pravo pitati: "Zašto?" Pokušala sam svoje nerazumijevanje za takav postupak gurnuti u drugi plan, te radi čistog straha (jer su mi djeca u toj školi) upozoriti na oprez. Od rukovodećih osoba u školi dobila sam ja odgovor: "Ne može se nikoga prozivati radi njegovih vjerskih načela, osim toga udala se za muslimana." OK, taj dio mi je jasan, no pitam se do koje granice i na što je taj muž može nagovoriti. Ako je hodanje u službenim prostorijama na radnom mjestu, obućena u "islamsku obleku", te prvenstveno prelazak s Kršćanstva na Islam, jedno od utjecaja muža, što je sljedeće? Odgovor koji slijedi je:" Nije etički raspravljati o tome." Izustih ja, kako su meni jasna sva ta načela, etika i drugo, međutim nejasno mi ostaje to "šepurenje" u takvoj obleki u maloj katoličkoj sredini, pred djecom do 15 godina starosti (99% katoličkog pokoljenja). Nakon mozganja i razmišljanja, analiziranja takvog postupka, shvatim da jadna žena traži potvrdu svoje odluke. Nesigurna, izgubljena, naivna i izmanipulirana. Ja sam Katolik (Krščanin) ne hodam s trnovom krunom na glavi u bijeloj "halji" po svijetu. Da i pokušam, moji bližnji i daljnji, Katolici kao i ja, smjestili bi me u Vrapče. No, vrhunac navedenog događaja tek slijedi, a čisti je dokaz kolike smo ovce. Sljedeće pitanje potaknuto je oblačenjem navedene dame, a glasi ovako: "Zašto su iz svih učionica maknuta raspela?" Odgovor koji slijedi:"Raspela nisu dozvoljena radi tolerancije prema pripadnicima drugih vjera, da ne vrijeđamo druge!" Pametnom dosta, a mene nepametnu vrijeđa obleka, što me čini netolerantnm, nevjernikom, neetičarem.....idiotom, osobom koja ne shvaća:"Kako i koga raspelo vrijeđa!". I mlada Islamistica, predaje biologiju - znanost temeljenu na opipljivim dokazima i činjenicama, a ja tražim granice tolerancije, sukladne vjerskim načelima.

Zaključak: Da se Stjepan Radić na trenutak vrati, rekao bi: "što su narasle ove guske, u ovoj magli."

Post je objavljen 29.04.2016. u 07:50 sati.