Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

S one strane

PORUKE IZ POZADINE

Onima koji duže vrijeme prate ovoj moj blog vjerojatno sam dozlogrdio učestalim ponavljanjem da valja čitati domaće književnike, gledati domaće filmove i sudjelovati u domaćoj kulturi. Recimo, i iz Osijeka i Rijeke isplati se doći do Zagreba pogledati radove Borisa Bučana koji se upravo izlažu u Muzeju suvremene umjetnosti i Gliptoteci, te se time uključiti u najvrjednije suvremene europske tokove jer je Bučan u kontinentalnim razmjerima priznat kao vrhunski umjetnik.

Večeras sam odgledao film Zrinka Ogreste "S one strane" i našao da je to još jedan primjer koji dobro ilustrira ZAŠTO se valja okrenuti domaćem (naravno, kad je dobro).

Sam film je vrlo dobar, u onoj kategoriji da ga vrijedi pogledati, a šteta propustiti. Što se mene tiče, priči nedostaje posljednje poglavlje da bi bila odlična, no to je u dobroj mjeri i posljedica moje osobne poetike i vlastitih kriterija. Dozvoljavam da bi nekome drugome upravo ovakva priča mogla biti odlična. Dapače, scenarij je napisao Mate Matišić, najrealniji pretendent za preuzimanje štafete od Ive Štivičića, i vidi se iz kadra u kadar da je u početku bio kvalitetan scenarist, a preokret u jednom trenutku je majstorski. U Hollywoodu bi taj moment bio negdje pri početku i tek nakon njega bi počela prava priča. Ovako se ne bih ni najmanje začudio da je u Matišićevu skriptu postojao neki drugačiji završetak koji u finalnom djelu ne vidimo.

Nastojeći objasniti zašto je "S one strane" primjer zašto valja gledati domaće filmove pazim da ne pokvarim užitak gledanja onima koji film još nisu vidjeli, pa sam prisiljen donekle petljati jer se ne mogu pozvati na primjere koji bi, ukoliko bi bili unaprijed otkriveni, pokvarili užitak gledanja. Oni koji su film vidjeli mogu se prisjetiti o čemu govorim, a oni koji će ga tek gledati moći će se prisjetiti što govorim prilikom gledanja. Zamislimo da taj film gleda netko u nekoj drugoj zemlji: vrlo kultivirani Finac, vrlo informirani Francuz ili neki suptilni Danac ili netko drugi iz tog vica. Nitko od njih ne bi mogao pratiti priču na onoj razini na kojoj je može razumjeti najprosječniji domaći gledatelj. Uzalud kvalitetan prijevod, zanemarimo čak i ograničenja titlova. Priču je nemoguće u potpunosti razumjeti bez predznanja koje je kod nas banalno kolektivno iskustvo. Ključna scena filma dobiva dramatičnost iz drugog plana, iz pozadine, iz scenografije, a nema tog titla koji bi mogao na to ukazati.

Naravno, ukazivanje da oni van naše kulture ne mogu pratiti ne samo suptilne nijanse, već ni u potpunosti razumjeti osnovni dramaturški sklop još uvijek nije argument da bi domaća publika trebala nagrnuti u kinodvorane. Taj argument se dobiva kad se prethodna rečenica preokrene. Jedan od razloga za gledanje domaćih filmova, konzumiranje domaćih umjetničkih djela, svakako je taj da postoje takva djela koja možemo razumjeti bolje od ikoga drugoga na svijetu (a, podsjećam, počeo sam time da je riječ o kvalitetnom filmu), te je šteta tako nešto propustiti.




Post je objavljen 28.04.2016. u 00:49 sati.