Marketing
sam u kući
Sam ja.
Čuvam mačke.
One razmažene. One koje su navikle cijeli dan prespavati na kauču. U toplom.
Jer, vani je hladno. I kišno. Ako se sunce i pojavi, malo je zubato.
Pa nisu presretne kad ih ujutro, kad odlazim na posao, izbacim van, a nema me do popodne.
Ovo je prvi put u posljednjih dvadeset i sedam godina da idem na posao autom.
A jesam da, i ja sam razmažena. Pa što sad ? Barem priznajem.
Osim toga, kako su mi mačke jedino društvo, a uglavnom spavaju,
imam samo dvije mogućnosti da se zabavim.
Ili da kuham i jedem, ili da nešto radim.
A već sam snimila žrtvu.
Pa eto, ne budi lijena, Zvonka, sjednem u auto, pa se odvezem moje doma. Putem nabrajam što sve trebam uzeti da mogu riješiti ono što sam naumila.
- šmirglerica
- kist
- spužvica
- boje ... puno boja ( ne znam koju ću trebati )
- krep traka
- bezbojni lak
- brusni papir
- bijela boja
- gesso
- ručka za valjak
- mali valjak
- šablona
- hrana za mačke ( moje i mamine )
Natrpam u auto i vratim se. U garaži, naravno, nema velikog radnog stola, jer sam ga ja odnijela svojoj kući, pa mi je malo nespretno bez radne površine.
U garaži ima svega, posloženo po špagi, onako kako volim. I onako kako tata voli.
Poskidam ručkice i krenem sa šmirglanjem,
bojenjem s gessom ili temeljnom bojom,
pa bijelim akrilom
i na kraju pastelno žutom.
Nakon sušenja, poslažem ladice onako kako ću ih vratiti u ormarić.
Odredim gdje će biti otisak šablone,
istisnem tamno zelenu, smeđu, bordo i boju pijeska. Uronim spužvicu u malo od svake boje i bojam po šabloni.
Aliiiiiiii, zaboravim da spužvica mora biti suha. Potpuno, potpuno suha, jer se inače sve razmrlja i boja ode pod šablonu. Što mrzim.
I što mi se dogodilo. I zamrljalo.
I ... dovraga !
Iako su mi boje prefora ispale, odlučih se za nanovo premazivanje svega. Pa ispočetka.
Ali, kad sam valjkom prebojala po motivu ... opala !
Pa ovo je super !
Puno bolje nego je prije bilo !
Samo lagani otisak, malo magličast, ali dovoljno vidljiv.
Lakiram. Puta dva.
Zašarafim ručkice natrag.
Vratim ladice na njihovo mjesto.
Drugu ne namjestim dobro, pa mi ispadne i ošteti se.
No dobro, sutra ću po kit za drvo, pa ću raditi na neradni dan.
Što se može.
Eto.
Sad idem jesti.
Tu mi sigurno ništa neće ispasti iz ruku.
Post je objavljen 30.04.2016. u 21:10 sati.