U krugu vremena
pjev mora,
sklad titraja
zaglušuje opijelo
prohujalog vremena.
Nesigurna,
na zastranama svjesti,
oćutih znoj umornog srca,
zaustavih se na
obrubu zbilje,
počeh snivati novi san,
o snazi trenutka,
o suzi na licu vremena,
o tišini srca,
o carstvu poezije.
Iznad obrednog ognja dim,
igra pepela i vjetra,
uzlet ka svodovlju
nebeskog svetišta.
Slijedim srcem odapet
let ptice,
put bijelih oblaka,
čujem himne,
ode,
rapsodije,
sonate,
fantazije,
ushit prohujalog vremena.