Marketing
Možda me jednog dana ipak zavoliš (beskrajna priča)
Oprosti. Možda me jednog dana ipak zavoliš. Kad me ne bude, možda.
Tako je Žana započela svoju pomno pripremanu šutnju. A ja, utopljenik u moru čiji je ona Posejdon, potpuno nemoćan ostao sam lebdjeti u muško-ženskoj predvidljivosti. Déjŕ vu.
Znala sam da te volim više nego li ti voliš mene, pomirila sam se s tim odavno, ali takva ljubav deformirala je ljudsko biće u meni!
Uši su me boljele kao da ih svaka riječ doslovce žvače naživo. Prošli smo to već stotinu puta, a ona i dalje sve važe, od riječi do ljubavi. Kako da ne odem?!
Otišao sam rado, zapravo. U biti, ništa nas nije vezivalo osim mog kuma, a brata joj Tea, i njene ideje o tome kako bi stvari trebale izgledati, što sam ja pak od prvog dana drugačije vidio.
Krenuo sam u noć, nekako čudno čiste savjesti.
Polagana vožnja gradom sabire, ima sedativnu moć. S radija sam razabrao tek da će sniježiti. Misli su mi bile preglasne. Svinja sam, i to je to! U svim scenarijima zamišljao sam happy end – naziva me i kaže da je upoznala nekog i da me ostavlja ili slično, oboje nekako nastavljamo dalje svaki svojim životom. Stvarno sam tek jedna bezosjećajna svinja! Koristio sam njenu samoću i mladost, eto! Samozadovoljno tetošio svoj ego, što li već! Bježao sam iz dosade vlastitog braka, ni prvi ni zadnji! I sada ću namjerno dati gas, jebemti crveno na semaforu!
Tražio sam način da učinim bilo kakav prekršaj koji bi korespondirao s mojom uzročno-posljedičnom logikom i koji smije biti javan. Ipak me nikad nije imala. Istina, obljubio sam je tisuće puta tijekom ove tri godine, napamet smo si znali tijela, dijelili smo sate i sate smijeha, ali činjenica je i to da sam je držao na kratkoj uzici. U svojoj profesiji i u našoj maloj sredini nisam si mogao dozvoliti kiks. Ona bi više! Odakle joj samo pravo? Čovječe, imam svoju obitelj, o-b-i-t-e-lj! Nek sam bio papak i nek sam je varao, ali svoju ženu ne bih ostavio nikada! Zajedno smo od faksa, imamo dvoje djece, prošli smo zajedno boga i vraga, tek je pregrmila taj prokleti tumor, ne mogu to rasturiti preko noći!
Martu bi pokosilo da išta sazna. Moram se primiriti, nema to sve skupa smisla.
Počele su i prve pahulje.
Noć je bila jezivo tiha.
Neobičan osjećaj – okrenuti novi list. Čovjek u ovakvoj situaciji očekuje fanfare ili olakšanje.
Napokon na svom teritoriju, nasuo sam si čašu vina i nazdravio sam sebi, Žani koja u samoći vjerojatno plače zbog mene idiota, i Marti koja je već odavno usnula, voli rano leći.
Tuširao sam se dugo, dok me para nije počela doslovce gušiti. Morao sam sa sebe oprati sve što se moglo desiti (a nije), sve što se desilo (a jeste), morao sam se jednostavno ponovo roditi da sam sebi dokažem – nešto.
Nisam čuo vrata kako se otvaraju ni Martu kako mi se paničnim glasom obraća. Oko mene bila je samo magla.
Zorane, brzo – vikala je - Teo je zvao, izgleda da se nešto desilo njegovoj sestri!!!
Oko mene bila je samo magla. Nisam čuo vrata kako se otvaraju ni Martu kako mi se paničnim glasom obraća.
Morao sam sa sebe oprati sve što se moglo desiti (a nije), sve što se desilo (a jeste), morao sam se jednostavno ponovo roditi da sam sebi dokažem – nešto. Tuširao sam se dugo, dok me para nije počela doslovce gušiti.
Napokon na svom teritoriju, nasuo sam si čašu vina i nazdravio sam sebi, Žani koja u samoći vjerojatno plače zbog mene idiota, i Marti koja je već odavno usnula, voli rano leći.
Čovjek u ovakvoj situaciji očekuje fanfare ili olakšanje. Neobičan osjećaj – okrenuti novi list.
Noć je bila jezivo tiha.
Počele su i prve pahulje.
Moram se primiriti, nema to sve skupa smisla. Martu bi pokosilo da išta sazna.
Zajedno smo od faksa, imamo dvoje djece, prošli smo zajedno boga i vraga, tek je pregrmila taj prokleti tumor, ne mogu to rasturiti preko noći! Nek sam bio papak i nek sam je varao, ali svoju ženu ne bih ostavio nikada! Čovječe, imam svoju obitelj, o-b-i-t-e-lj!
Odakle joj samo pravo? Ona bi više! U svojoj profesiji i u našoj maloj sredini nisam si mogao dozvoliti kiks.
Istina, obljubio sam je tisuće puta tijekom ove tri godine, napamet smo si znali tijela, dijelili smo sate i sate smijeha, ali činjenica je i to da sam je držao na kratkoj uzici. Ipak me nikad nije imala.
Tražio sam način da učinim bilo kakav prekršaj koji bi korespondirao s mojom uzročno-posljedičnom logikom i koji smije biti javan.
I sada ću namjerno dati gas na crvenom, jebemti crveno na semaforu! Bježao sam iz dosade vlastitog braka, ni prvi ni zadnji! Samozadovoljno tetošio svoj ego, što li već! Koristio sam njenu samoću i mladost, eto! Stvarno sam tek jedna bezosjećajna svinja! U svim scenarijima zamišljao sam happy end – naziva me i kaže da je upoznala nekog i da me ostavlja ili slično, oboje nekako nastavljamo dalje svaki svojim životom. Svinja sam, i to je to!
Misli su mi bile preglasne. S radija sam razabrao tek da će sniježiti. Polagana vožnja gradom sabire, ima sedativnu moć.
Krenuo sam u noć, nekako čudno čiste savjesti.
U biti, ništa nas nije vezivalo osim mog kuma, a brata joj Tea, i njene ideje o tome kako bi stvari trebale izgledati, što sam ja pak od prvog dana drugačije vidio. Otišao sam rado, zapravo.
Kako da ne odem?! Prošli smo to već stotinu puta, a ona i dalje sve važe, od riječi do ljubavi. Uši su me boljele kao da ih svaka riječ doslovce žvače naživo.
Znala sam da te volim više nego li ti voliš mene, pomirila sam se s tim odavno, ali takva ljubav deformirala je ljudsko biće u meni!
Déjŕ vu. A ja, utopljenik u moru čiji je ona Posejdon, potpuno nemoćan ostao sam lebdjeti u muško-ženskoj predvidljivosti. Tako je Žana započela svoju pomno pripremanu šutnju.
Kad me ne bude, možda.
Možda me jednog dana ipak zavoliš.
Oprosti.
Post je objavljen 26.04.2016. u 20:02 sati.