Danas popodne imamo seminar, odnosno raspravu oko planirane kurikularne reforme za područje njemačkog jezika. Dok sam bio mlađi znao sam se za takve prigode pripremati, pa čak i aktivno sudjelovati. Danas se idem samo informirati koja će pravila igre važiti do tako daleke mirovine, svaki početak školske godine donosi neizvjesnost oko radnog mjesta, meni više nije prioritet bolji život za sve.
Dio nas je znao kakvo školstvo želimo, mislili smo da su očite prednosti tog modela i pogriješili smo u procjeni da će nam se pružiti šansa za dokazivanje. Sve je bilo pogrešno, jer ako si u represivnom zatupljujućem sustavu, a pokušaš raditi humano i drukčije, većina će ti se podsmjehivati, a učenici će to shvatiti kao tvoju slabost, isto govorim o većini, o brojkama.
Trebalo je težište staviti na borbi za otvaranje što više slobodnih škola poput Summerhilla, jedne u Leipzigu kojoj ne znam više ni ime, škole u Hamburgu kojoj je vlasnik poznata pjevačica Nena, te prihvatiti zahtjeve koje društvo tvrdoglavo traži, minimalan obvezatan plan i program, ne trošiti se u borbi za principe koliko god logični bili. Cinizmom protiv cinizma sustava.
Uostalom ukoliko si greškom prošao selekciju kod Nene, i tvrdoglavo inzistiraš na redu i radu kao u normalnim školama, i ne razumiješ kritiku, možeš dobiti otkaz, zašto ne, taj jedan posto oaza mora ostati nekontiminiran.
U stvari fejs je dobro definirao princip, biraš tko ti tvojom voljom može ulaziti u socijalno okruženje.
p.s.
Za privatne škole vrijedi generalna primjedba da su skupe, zaboravlja se, da barem u svijetu, u ovoj vrsti škola koje sam spomenuo, postoji i kvota besplatnog upisa.