Polazimo nešto kasnije zbog izbora, čiji nam se rezultati nisu nimalo svidjeli.
Mutni kao ovo vrijeme.
Vodi Slavica, vozi Vlada.
Cijelog dana kiša neće prestati. Hladno je, ali je raspoloženje u autobusu odlično.
Stižemo u Kupinovo. Pauza za kafu u etno restoranu „Šanac“.
Kupinovo je jedino sremsko selo koje je bilo kraljevski grad. Naime, u njemu su ostaci
grada Kupinika, sedišta srpskog despota Đurđa Brankovića. Turci su ga 1521. godine
osvojili i spalili. Njegove sinove, polubraću Grgura i Stefana Brankovića, 1441. godine
je sultan Mehmed II je dao oslijepiti. Slijepi Stefan Branković dolazi na prijestol 1458.
godine. Umro je 1476. godine. Supruga Angelina je njegove moći prenijela u Kupinovo
i položila ih u tamošnju Crkvu Svetog Luke.
Sagrađena polovinom XV stoljeća, Crkva Sv.Luke je najstarija pravoslavna crkva
sjeverno od Save i Dunava. Godine 1521. Turci su do temelja razrušili Kupinovo.
Danas je crkva zajedno sa baroknim ikonostasom
Jakova Orfelina iz 1780. godine zakonom zaštićena.
Ikonostas nikad nije restauriran.
Najstariji dio sela je sačuvan i zaštićen kao Etno-selo i tu se nalaze neke od najstarijih
kuća u Vojvodini, koje su zakonom zaštićene kao kulturna dobra Srbije. Ima kuća sa
početka XIX stoljeća koje su pravljene od pletari sa trščanim krovom. Kuće imaju
trijemove i doksate sa drvenim stubovima i arkadama.
Tipičan primjer narodnog graditeljstva je kuća obitelji Putnik.
Hladno je i pljušti kiša
(slika i priča Lastavica)
Post je objavljen 26.04.2016. u 19:31 sati.