Zašto baš subota u travnju
moram pojasniti igru riječi na rastanku
napuštaš nešto što bi sama sebi trebala pojasniti
potrebu za zagrljajen jednostavno nedostajanje
brojeći podsuknje nikuda nećemo stići
olakšaš li pristup stremljenima
baš u subotu kad te nema na prozoru
potražit ćemo istinu i nemire na putu autobusom
možda sladoled pod bršljanom zagrebaške katedrale
ponovit ćeš uvijek isto
voljet ćeš me usprkos onim preprekama
jer jedina si koja znaš kako riječi vratiti
nered i tako završi pod tepihom dok mičeš one podsuknje
ne želim ih brojati
ne zanima me
tražim samo nježnosti u hladu poslijepodneva na periferiji
nije život čokolada poželjna nekome trenutku
dovoljne su usne
dodiri i zaigrano oko
i sve neumitno krene ponovo
nema zavaravanja vremenski uslovi su idealni