uporno se ne mogu odlučiti je li ono što želim ova sloboda ili hoću da me već jednom netko emotivno zauzda. po mogućnosti, da taj ne bude onako loša osoba kao ovaj zadnji. ujedno, to je i jedina osoba s kojom želim biti. jel vidite vi koliko je to sve skupa kontradiktorno?
razlog zbog kojeg ne želim izgubiti slobodu je što ne želim patiti ponovno. ovako je jednostavnije. razlog zbog kojeg pristajem jedino na strast je taj da je to jedino vrijedno imanja osjećaja i, na kraju dana, jedino vrijedno patnje. nikad ne bih mijenjala ni jednu svoju ludu ljubav, jedino bih prominila kraj da kraja ne bude. prominila bih ga u beskraj.
kaže jedan lik neki dan da je njemu sigurnost postala najvažnija u vezi. meni se sigurnost podrazumijeva u vezi, nije mi razlog za biti u vezi.
a koliko točno vremena prođe do zaborava?
Post je objavljen 25.04.2016. u 18:26 sati.