Pregled posta

Odraz u žlici (Ki je od seh nas više bolan?)

TATA

Vrlo dobro. Tata se probudio rano, kao i inače, da bi u miru popio kavu sa svojom Ženom prije negoli ode na posao. Taj je ritual šutke usvojio tijekom tridesetak godina njihova braka. Dok je pušio, možda je tada to i imalo nekog smisla. Danas, bila bi to više jutarnja pokora: gledati zgužvanu facu hiperbrbljave babetine sa detaljnim konceptom optimalnog života svih ukućana (i okolice, nažalost).
Tako da bi tata definitivno predahnuo kada bi se rampa na ulasku u tvornicu u kojoj je radio, zatvorila za njegovim službenim Passatom.

Tata je zapravo zakon čovjek: potrebe koje ima zadovoljiti su zbilja one bazične – hrana, piće, spavanje u krevetu, drijemanje na kauču, gledanje utakmica, dnevnika, prelistavanje dnevnoga tiska, guranje ruke u hlače, brzinsko izdrkavanje, seks 2-3 puta godišnje, u situacijama kada ga njegova žena opet doživi kao muškarca, a sebe kao ženu.
Nekad je ta bilanca izgledala drugačije: većina potreba bile su slične, jedino bi ponekad zbario pokoju kolegicu, a i žena ga je svojedobno više doživljavala kao muškarca, a sebe kao ženu, tako da se "igralo" 2-3 puta na tjedan.
Tata nema ambicije. Ima dobar posao, ali ga drže čisto samilosti radi. Promjenom strukture članova upravnog odbora mogla bi mu se zatresti fotelja, no o tome ne misli, jer mu je u glavi paučina, iza koje se razabire TV raspored.

MAMA

Mama je zmaj. Toliko je krilata da nas svako toliko sve pomete po kući, a u glavi nam nakon toga bruji još tjednima. Naravno da mama ima dobar posao, šefica je u osiguravajućoj tvrtki, prodaje osiguranja, i naravno da to čini jer joj je stalo da ljudi misle na svoju budućnost, koja je po svim socijalno-političkim parametrima, vrlo neizvjesna, te je jako mudro štedjeti. Uostalom, nikad ne znaš što ti se može desiti.

Inače, mama jako voli kupovati vaze i slike, to joj se čini jako noble. Mada, naravno, ne robuje noble svjetonazorima. Lakira nokte lakom jarke boje, ponekad ostavljajući dojam da nije uspjela sprati krv ljudi koje je zadavila svojom «nenametljivošću». U javnosti govori sporo, kako bi ostavila dojam strpljive, osviještene osobe.
Voli kupovati i cipele, to joj je mana, ali i ona mora imati neku manu, zar ne? I jako joj je bitno da su zastori tonski usklađeni sa servisom za čaj.
Kada joj nešto govorim, redovito me ne čuje. Još ne znam radi li to namjerno ili nesvjesno. Dovršava moje rečenice. Slaže mi robu u ormar. Zna u kojoj ladici držim ono prozirno ravnalo dužine 30 cm, koje joj je samo nešto zatrebalo pa ga je posudila, ali ja se ne ljutim, zar ne?
Svima nam bira garderobu, ali ne zato jer si mi ne bi znali odabrati, već stoga što je njen ukus istančaniji.
Istančane su joj i društvene potrebe, pa katkad zaboravi da postojimo. A kad se vrati, uživa u udobnosti svoga doma koji je tako njoj po mjeri krojen da je milina.

NATALI

Moja sestra. Starija je od mene 11 mjeseci. Nečuveno. Uredno završen fakultet, vjenčala se dva mjeseca nakon promocije, prvog sina rodila oko prve godišnjice promocije, drugog oko druge godišnjice braka.
Sve po knjizi.
Muž joj je jedan od najmlađih sudaca u Hrvatskoj, a u vezi je s njim još od osnovne škole. Sada žive u vlastitom stanu od 96 kvadrata, u kući u obiteljskom kvartu.
Po završetku porodiljnog, čeka je posao u najpoznatijem arhitektonskom studiju u gradu.
I sve bi bilo zbilja po knjizi da nije tatu još kao petogodišnja djevojčica predugo čekala da "potpiše neke papire i obavi jedan razgovor". Ono što su on i ona teta radili njihova je mala tajna, a ona je jako zločesta što ne može sjediti 5 minuta na miru (zapravo joj je, čekajući ga, pobjeglo da se popiški u gaće). Unatoč tome, dobila je lutku koja sklapa oči, koju je regularno trebala dobiti za rođendan za koji mjesec.
Kada je jednom, u rijetkim zajedničkim trenucima, mamu pitala da li i ona tati čuča pišonju dobila je batine kao nikad u životu, a tete u vrtiću prozvala je na odgovornost za neodgoj. Jer, pobogu, ona i njen muž se toliko brinu za svoju obitelj – oboje rade prekovremeno, ali kako je ona često na terenu, a mala neće kod bake, muž je često uzme sa sobom u firmu.

Tako je Natali odmalena zaključila da je tata jako poslovan i treba puno potpisivati i telefonirati, da bi njoj mogao kupovati igračke i voditi je na skijanje, dok mama ne voli da ju se pitaju stvari koje nisu pod njenom kontrolom, pa je bolje šutjeti i biti dobra.
Nekako je u to vrijeme mala Natali, kadgod bi se našla u tjeskobnoj situaciji, počela stezati vilicu do te mjere da si je više puta ozlijedila jezik, a moć bi govora jednostavno izgubila. Dugo se vremena uz to običavala i popiškiti u gaće. Taj je tik i danas, u situacijama koji je o potiljak lupe kao flashback, zaskoči kao sjenka iz obiteljske škrinjice.

JA

Ja sam tipičan predstavnik izgubljene generacije, čija većina nema dana radnoga staža, ni krova nad glavom. Neki nadobudnici vjenčali su se oko dvadesete, dobili djecu. Egzistencijalne su probleme učetverostručili.
Pušim, pijem ponekad, ali samo vino, idem na partyje, ali vrlo kriomice budući mama vjeruje da su to rasadnici poroka. Kad roknem koji eks ili trip, volio bih vidjeti svoju mamu kako, odjevena u lateks i lance, uživa da je bičuje kakav transvestit, odjeven u nacističku uniformu. I tatu bih volio vidjeti, kako mu petnaestogodišnje anoreksične «junk-oze» odjevene u zločeste učenice plešu lap dance. Oboje postavljene u kaveze nasred trance-floora. A ja bih se tada s ponosom popeo na DJ pult, i putem razglasa, urbis et orbi, obznanio da sam gay, i da je to OK.
Moja obitelj moja je krinka. Ujedno, ona mi je i tromb u tijelu.
Budim se i odlazim crtati kuhinje. Vraćam se kući na ručak. Čujem mamu koju nitko ne sluša. Gledam tatu kojeg nitko ne vidi. Promatram ih oboje, a iza leđa im vidim uokvirenu sliku sestrine obitelji.
A promatram i sebe, u odrazu žlice kojom jedem juhu: s vanjske strane moj je odraz pravilan, s unutarnje – on je naopak. I svaki me zalogaj, svakoga dana, na to podsjeća.


Post je objavljen 24.04.2016. u 14:48 sati.